Milorada Dodika izazvao novu dramu. O čemu je riječ doznajte u nastavku teksta. Političke veze, lobistički poslovi i odluke američke administracije prema pojedinim političarima sa Balkana ponovo su otvorili pitanje transparentnosti američke vanjske politike. Ovoga puta u centru pažnje našla se Evi Kokalari, američko-albanska aktivistica poznata po bliskosti s pokretom MAGA i političkim krugovima Donalda Trumpa, koja je javno iznijela ozbiljne optužbe na račun američkog State Departmenta i državnog sekretara Marca Rubija.
Kokalari tvrdi da postoje ozbiljne indicije o mogućem sukobu interesa između pojedinaca povezanih s američkom administracijom i lobističkih aktivnosti koje se odnose na političare iz Albanije i Bosne i Hercegovine. Posebno je izdvojila firmu Continental Strategy, za koju navodi da je povezana s utjecajnim ljudima iz Trumpovog političkog okruženja, a koja je, prema dostupnim informacijama i njenim tvrdnjama, zastupala interese bivšeg albanskog premijera Salija Berishe i Milorada Dodika, nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske.
Ove tvrdnje izazvale su dodatnu pažnju zbog činjenice da se radi o političarima čiji su odnosi sa američkim institucijama ranije bili obilježeni sankcijama i ozbiljnim političkim nesuglasicama. Kokalari smatra da je potrebno objasniti kako su se pojedine odluke donosile, ko je imao utjecaj na njih i jesu li lobistički interesi mogli igrati određenu ulogu u diplomatskim procesima.
-
Continental Strategy i veze s vrhom američke administracije
Jedan od ključnih elemenata cijele priče jeste lobistička kompanija Continental Strategy, čije se poslovanje, prema navodima Kokalari, nalazi u potencijalnom sukobu interesa s pojedinim političkim i institucionalnim funkcijama unutar američke administracije.
Među partnerima ove kompanije spominju se Katie Wiles, kći Susie Wiles, šefice kabineta Bijele kuće, te Alberto Martinez, koji je ranije obavljao funkciju šefa kabineta Marca Rubija.
Upravo ove veze Kokalari smatra posebno problematičnim jer se istovremeno pojavljuju pitanja o lobiranju u korist političara s Balkana i odlukama američkih institucija koje se odnose na njihov politički i međunarodni status.
Prema njenim tvrdnjama, vrijednost pojedinih lobističkih aranžmana mjeri se milionima dolara, što dodatno pojačava potrebu za transparentnošću. Ona smatra da javnost mora imati jasnu sliku o tome ko zastupa interese stranih političkih aktera, kakve kontakte ostvaruje s američkim zvaničnicima i postoji li mogućnost da privatni poslovni odnosi utiču na odluke državnih institucija.
Važno je naglasiti da sama povezanost pojedinaca s lobističkom kompanijom ne predstavlja automatski dokaz nezakonitog djelovanja ili sukoba interesa. Međutim, kada se takvi poslovni odnosi preklapaju s osjetljivim diplomatskim odlukama, otvara se prostor za legitimna pitanja koja zahtijevaju zvanična objašnjenja.
-
Sali Berisha i sporno odobravanje američke vize
Poseban dio optužbi odnosi se na bivšeg albanskog premijera Salija Berishu, čiji je odnos s američkim institucijama već duže vrijeme opterećen sankcijama i optužbama za korupciju.
Prema navodima koje je iznijela Kokalari, Berishi je u junu 2026. godine odobreno izuzeće za vizu za putovanje u Sjedinjene Američke Države, uprkos ranijim američkim mjerama koje su protiv njega uvedene zbog navodne umiješanosti u koruptivne aktivnosti.
Kokalari se pritom poziva na dokumentaciju dostupnu putem FARA-e, odnosno američkog Zakona o registraciji stranih agenata, koji obavezuje pojedince i kompanije angažovane na zastupanju stranih interesa da prijavljuju svoje aktivnosti i poslovne odnose.
Prema njenom tumačenju dokumentacije, predstavnici kompanije Continental Strategy sastali su se 11. juna 2026. godine sa Danom Hollerom, zvaničnikom State Departmenta. Već narednog dana, kako tvrdi Kokalari, Berishi je odobreno izuzeće povezano s vizom za ulazak u SAD.
Ovakav vremenski slijed događaja izazvao je njenu sumnju i otvorio pitanje da li su kontakti lobističke kompanije s američkim zvaničnicima imali bilo kakvu ulogu u donošenju odluke.
Kokalari podsjeća da su američke optužbe protiv Berishe i odluka o njegovom sankcionisanju nastale još tokom prvog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa. Zbog toga smatra posebno problematičnim ako se u novoj administraciji donose odluke koje bi mogle olakšati njegov međunarodni položaj, dok istovremeno osobe povezane s visokim zvaničnicima Bijele kuće ostvaruju značajne finansijske koristi kroz lobističke ugovore.
U svojoj objavi Kokalari je koristila i izrazito ironičan ton, aludirajući na milionske iznose koje navodno dobija kompanija povezana s Katie Wiles.
„Ništa ne govori ‘on nije korumpiran’ tako dobro kao potpisivanje ugovora od 6 miliona dolara s lobističkom firmom Katie Wiles“, navela je Kokalari.
Njena poruka jasno pokazuje da slučaj Berishe ne posmatra samo kao pitanje vizne politike, već kao potencijalni primjer šireg problema odnosa između političkog utjecaja, privatnog lobiranja i američke diplomatije.
-
Milorad Dodik i odluka o ukidanju američkih sankcija
Drugi veliki slučaj koji je Kokalari izdvojila odnosi se na Milorada Dodika i odluku američkog Ministarstva finansija da ukine sankcije protiv njega.
Ova odluka izazvala je značajnu pažnju u političkim krugovima Bosne i Hercegovine, posebno zbog ranijih mjera koje su američke institucije uvodile protiv Dodika i pojedinaca povezanih s njegovim političkim djelovanjem.
Prema informacijama na koje se poziva Kokalari, preporuke za ukidanje sankcija navodno su stigle iz State Departmenta. Ona smatra da je potrebno ispitati okolnosti pod kojima je takva preporuka donesena, kao i eventualne kontakte između američkih zvaničnika i lobističkih predstavnika koji su radili za interese političara iz Republike Srpske.
Posebnu pažnju privlači vremenski raspored poslovnih aktivnosti kompanije Continental Strategy. Naime, prema javno dostupnim FARA dokumentima, zvanični ugovor s Dodikovim interesima potpisan je nakon ukidanja sankcija. Međutim, Kokalari tvrdi da postoje informacije iz regionalnih izvora prema kojima su aktivnosti lobističke mreže povezane s ovim slučajem počele još u oktobru 2025. godine.
Upravo zbog toga smatra da se ne treba posmatrati isključivo datum formalnog potpisivanja ugovora, nego i raniji kontakti, posrednici i aktivnosti koje su eventualno prethodile zvaničnom angažmanu.
U svojoj objavi Kokalari spominje i političku kampanju na društvenim mrežama tokom koje je Laura Loomer objavljivala niz poruka u kojima je Dodika predstavljala kao političara nepravedno izloženog američkim sankcijama. U tim objavama, prema Kokalari, Dodik je prikazivan kao saveznik Donalda Trumpa i političar koji se zalaže za odbranu kršćanstva.
Takva politička predstavljanja, smatra ona, uklapaju se u širu sliku pokušaja popravljanja Dodikovog položaja u američkim političkim krugovima.
-
Paul Manafort i navodni kanali lobiranja prema Washingtonu
Kokalari je u svojoj kritici spomenula i Paula Manaforta, bivšeg političkog konsultanta povezanog s Trumpovim izbornim kampanjama, čije se ime ranije pojavljivalo u brojnim političkim kontroverzama u Sjedinjenim Američkim Državama.
Pozivajući se na medijske izvještaje, uključujući pisanje The New York Timesa, ona ukazuje na Manafortovo prisustvo u Republici Srpskoj i njegove navodne kontakte s političkim akterima iz ovog dijela Balkana.
Prema njenim saznanjima, Manafort je u saradnji s Chrisom LaCivitom mogao imati ulogu u povezivanju pojedinih balkanskih političkih klijenata s kompanijom Continental Strategy i Katie Wiles.
Ovi navodi dodatno komplikuju cijelu priču jer ukazuju na moguće postojanje šire mreže političkih konsultanata, lobista i posrednika koji djeluju između balkanskih političkih struktura i utjecajnih krugova u Washingtonu.
Ipak, konkretna uloga svakog od spomenutih pojedinaca, kao i eventualni utjecaj njihovih aktivnosti na odluke američke administracije, zahtijevaju dodatnu dokumentaciju i zvanične potvrde.
-
Direktna prozivka Marca Rubija: Zašto State Department šuti?
Najdirektniji dio obraćanja Evi Kokalari uputila je američkom državnom sekretaru Marcu Rubiju, kojeg je optužila da ne posvećuje dovoljno pažnje pitanjima mogućeg sukoba interesa povezanog s kompanijom Continental Strategy.
Kokalari smatra da se Rubio bavi drugim optužbama o sukobu interesa, dok istovremeno zanemaruje pitanja koja se odnose na kontakte lobista s njegovim ministarstvom i njihove poslovne aranžmane s političarima iz Albanije i Bosne i Hercegovine.
„Marco Rubio, vi se bavite smiješnim i lažnim tvrdnjama Erica Detersa o sukobu interesa, ali se ne bavite nekim od glavnih sukoba interesa koji uključuju Continental Strategy i State Department. Da li je ovo šala? Stabilnost Balkana i demokratija u Albaniji su ozbiljna pitanja, a počinje izgledati kao da igrate njihove igre“, poručila je Kokalari.
Ovakva izjava pokazuje da njena kritika nije usmjerena samo na pojedinačne odluke o vizama ili sankcijama, nego i na način funkcionisanja američke vanjske politike prema jugoistočnoj Evropi.
Posebno problematičnim smatra mogućnost da se politički interesi pojedinaca i privatni lobistički aranžmani prepliću s odlukama koje mogu imati dugoročne posljedice za političku stabilnost regiona.
-
Tri pitanja na koja Washington još treba odgovoriti
U cijeloj priči posebno se izdvajaju pitanja koja je Kokalari uputila američkim institucijama, a koja se odnose na transparentnost postupaka i kriterije za donošenje važnih političkih odluka.
Prvo, traži se objašnjenje zbog čega je Dan Holler odobrio izuzeće za vizu Saliju Berishi, ko je učestvovao u donošenju te odluke i na osnovu kojih pravnih i administrativnih kriterija je ona donesena.
Drugo, Kokalari zahtijeva jasno razjašnjenje trenutnog statusa Berishe u odnosu na američke sankcije. Posebno insistira na tome da State Department javno objasni da li su ranije mjere i dalje na snazi ili je došlo do promjene njegovog statusa.
Treće, postavlja se pitanje na osnovu kojih konkretnih kriterija i pravnih osnova su ukinute sankcije Miloradu Dodiku, te kakvu je ulogu u tom procesu imao State Department.
Ova pitanja dodatno su važna zbog političkog značaja koji Sjedinjene Američke Države imaju na Balkanu. Njihove odluke o sankcijama, diplomatskim odnosima i političkim predstavnicima često imaju direktne posljedice na unutrašnje političke procese u Bosni i Hercegovini, Albaniji i drugim državama regiona.
Kokalari smatra da slučajevi Berishe i Dodika ne bi trebali biti posmatrani odvojeno, već kao dio šireg obrasca u kojem se pojavljuju isti lobistički krugovi, politički posrednici i osobe povezane s američkom administracijom.
Posebno upozorava na činjenicu da se kroz milionske ugovore mogu ostvarivati značajni finansijski interesi, dok se istovremeno donose odluke koje utiču na međunarodni položaj političara s Balkana.
Za sada, njene optužbe i interpretacije dostupnih dokumenata ostaju predmet javne rasprave, a eventualna odgovornost pojedinaca može se utvrditi tek na osnovu provjerenih činjenica i zvaničnih postupaka. Kokalari, međutim, insistira da State Department više ne može ignorisati pitanja koja se odnose na transparentnost lobističkih aktivnosti, moguće sukobe interesa i način na koji se američka politika oblikuje prema političkim akterima u ovom dijelu Evrope.
