Lijek je za krvne slike, reumu, rane, živce, stolicu… O kojem lijeku je riječ doznajte u nastavku teksta. Mnogi prolaze pokraj čička ne obraćajući pažnju na ovu biljku koju često smatraju običnim korovom. Njegovi bodljikavi cvjetovi i neugledan izgled rijetko kod ljudi pobuđuju zanimanje, pa malo tko razmišlja o tome da se iza takvog izgleda krije biljka koja se u narodnoj medicini koristi već stoljećima. Upravo zbog toga čičak je jedna od najviše zanemarenih samoniklih biljaka na našim prostorima.
Zanimljivo je da se u nekim dijelovima svijeta čičak ne smatra korovom. Primjerice, u Japanu se uzgaja kao cijenjena biljka zbog svojih prehrambenih i tradicionalnih ljekovitih svojstava. Njegov korijen koristi se u pripremi različitih jela, dok se u prirodnoj medicini primjenjuju i listovi te sjemenke.
Makrobiotička prehrana posebno cijeni korijen čička, koji se smatra vrijednim dodatkom jelovniku. Osim toga, čičak se često spominje u narodnim receptima namijenjenim osobama koje žele poboljšati probavu, potaknuti prirodno čišćenje organizma ili pružiti podršku zdravlju kože.
Narodna medicina ovoj biljci pripisuje širok spektar djelovanja. Čičak se tradicionalno koristio kod tegoba povezanih s probavom, kožom, cirkulacijom te za poticanje izlučivanja mokraće i znoja. U nastavku donosimo neke od najpoznatijih recepata i načina primjene koji su se prenosili generacijama.
-
Primjena kod probavnih tegoba i reumatskih problema
Korijen i listovi čička u narodnoj medicini koristili su se kod različitih probavnih smetnji. Smatralo se da pripravci od ove biljke mogu pomoći kod tegoba sa želucem te pridonijeti boljoj probavi.
Osim toga, čičak se tradicionalno primjenjivao i kod reumatskih tegoba. Posebno su se koristile sjemenke od kojih se pripremao čaj. Biljka se povezivala i s ublažavanjem različitih kožnih problema poput ekcema, lišajeva, osipa te gnojnih rana.
Za pripremu tradicionalnog napitka koristi se velika žlica sitno narezanog korijena i lišća čička. Biljku je potrebno kuhati u pola litre vode približno pet minuta. Nakon toga pripravak treba ostaviti poklopljen deset do petnaest minuta, a zatim procijediti.
Prema narodnim uputama, uzimale su se dvije velike žlice ovog pripravka dva puta dnevno – ujutro i navečer.
-
Narodni recepti za rane i trakavicu
U starim travarskim zapisima mogu se pronaći recepti u kojima se čičak koristio kao pomoćno sredstvo kod trakavice. Svježi korijen čička usitnio bi se i pomiješao s jednom do dvije velike žlice vinskog octa. Nakon cijeđenja dobiveni sok uzimao se natašte tijekom osam do deset dana, po jedna velika žlica dnevno.
Kod vanjske primjene koristio se prah dobiven mljevenjem suhog korijena čička. U kombinaciji sa životinjskom mašću služio je kao sastojak obloga za tretiranje rana, osobito u slučajevima kada se željelo potaknuti izvlačenje stranih tijela iz kože.
Takvi recepti predstavljaju dio bogate tradicije narodne medicine, kada su ljudi pomoć za brojne zdravstvene tegobe tražili upravo u biljkama koje su rasle u njihovoj neposrednoj okolini.
-
Čičak i tradicionalna pomoć kod problema sa živcima
Narodna medicina bilježi i neobičnu primjenu čička kod kljenuti ličnog živca, poznate kao paraliza facijalnog živca. U takvim situacijama korijen i listovi biljke sitno bi se usitnili te stavljali u obliku obloga na zdravu stranu lica.
Iako suvremena medicina za ovakva stanja preporučuje stručnu dijagnostiku i liječenje, zanimljivo je vidjeti na koje su načine naši preci pokušavali ublažiti različite zdravstvene probleme koristeći prirodne pripravke.
Biljke su kroz povijest bile važan dio svakodnevnog života, a iskustva stečena njihovom primjenom često su se prenosila usmenom predajom s generacije na generaciju.
-
Poticanje stolice i prirodnog izlučivanja
Jedna od najpoznatijih primjena čičkovog korijena povezana je s poticanjem rada probavnog sustava. Čaj pripremljen od korijena tradicionalno se koristio za pospješivanje stolice te poticanje izlučivanja mokraće i znoja.
U narodnoj medicini vjerovalo se da ovakvo djelovanje pridonosi prirodnom čišćenju organizma. Zbog toga su pripravci od čička često bili dio različitih biljnih kura koje su se provodile u određeno doba godine.
Također, spominje se i čičkovo ulje kuhano s mladicama borovice. Ovakva kombinacija koristila se kod različitih kožnih tegoba, a smatralo se da doprinosi boljem općem stanju organizma.
-
Oblozi za njegu nogu i vena
Listovi čička imali su značajnu ulogu u pripremi obloga za vanjsku primjenu. Posebno su bili poznati recepti namijenjeni njezi kože kod osoba koje su imale probleme s otvorenim ranama na nogama povezanima s proširenim venama.
Prema tradicionalnim uputama, svježi list čička premazivao se s donje strane svinjskom mašću te se potom stavljao kao oblog na zahvaćeno područje.
Takvi pripravci bili su sastavni dio pučke medicine, osobito u vrijeme kada dostupnost suvremenih medicinskih tretmana nije bila jednaka kao danas. Upravo zato čičak je zauzimao posebno mjesto među biljkama koje su ljudi čuvali u svojim travarskim zbirkama.
Iako ga mnogi i danas smatraju običnim korovom, čičak ostaje zanimljiva biljka bogate tradicije i raznolike primjene u narodnoj medicini. Njegova dugogodišnja prisutnost u prirodnim receptima svjedoči o važnosti koju je imao u svakodnevnom životu naših predaka.
