Mnogo starih ljudi širom Balkana živi tužne i samotne živote jer su ih njihovi potomci ostavili kako bi otišli u inostranstvo. Danas vam otkrivamo tužnu priču jedne starije gospođe iz Bosne.
Džemila Beganović, Bosanka iz Ciljuge blizu Živinica, proživljava teške trenutke, ali ni u 76. godini ne odustaje. Kako je ispričala, mlinar nije imao kamen za mljevenje, a sada joj je najteže što joj unuci rijetko dolaze. Ne optužuje nikoga, samo želi ono što joj pripada, posebno nakon gubitka djeteta.
Ističe da su joj ovce lijek za dušu i da joj pomažu da prevlada bol u srcu. – Bez njih ne mogu, one me drže na životu. Imam samo njih i Alaha, nitko više, čak ni komšije ne znaju – otkriva Džemila, koja je u nesretnom braku i jedva je rodila troje djece: dva sina i kćer. – Muž mi je završio u ludnici, a najstariji sin me zaštitio da me ne ubiju. Djecu sam odgajala sama – kaže Džemila za IT kanal “Džana & Nerko”.
- Njezina djeca bila su joj ponos, i trudila se da im pruži sve što je mogla svojim radom. Nikad nije zamislila da će oba sina izgubiti na tragičan način. – Imala sam dva sina, ali su oba preminula. Jedan je poginuo u ratu u Potokarima i ovdje je pokopan.
Drugi je umro 2017. u St. Louisu u SAD-u – kroz suze je ispričala. Nakon što joj je najstariji sin poginuo u ratu, a mlađi otišao u SAD, Džemila je, nakon izbacivanja iz kuće sa snahom i unucima, počela obnavljati svoj dom.
Svojim radom i uz pomoć šogorice, koja je bila uz nju nakon smrti njenog supruga, uspjela je izgraditi kuću. Sve je počelo uzgojem krastavaca. – Posla je bilo, ali nisam imala s kim. Svekar mi je pomogao sagraditi kuću, ali nažalost, moja šogorica je umrla prije nego što je stigla živjeti ovdje – rekla je Džemila. Međutim, nakon rata, Mirzadina kćer nestaje bez traga.
– Poslije rata moja kći je nestala sa suprugom i troje djece. Šogor me zove “mama” kao da sam ga rodila. Preko prijatelja sam saznala da žive u Austriji. Nisam ih vidjela godinama i ne znam ništa o njima. Ne znam ni da li je moja kći živa. Njen sin ju je svake godine pokušavao pronaći, ali bez uspjeha – rekla je Džemila. Međutim, sudbina je nepredvidiva, i njezina unuka javila joj se nakon što je vidjela njezinu priču na YouTubeu.
– Nažalost, ne govorim jezik, pa s vama mogu komunicirati samo putem aplikacije za prevođenje. Ja sam Zijada Dautović, njezina najstarija unuka. Udala sam se, živjela u inozemstvu i promijenila ime u Lena. Srela sam je 2007. i 2015., ali od tada je nisam viđala. Nakon rata živjeli smo u Austriji, a otac mi je umro.
Mama se kasnije preudala za Roberta, ali je i on preminuo 2022. Imam 38 godina i dvoje djece. Nadam se da mi možete poslati njezinu adresu kako bih joj ispričala kako smo živjeli u Austriji nakon rata – stoji u Zijadinoj poruci. Džemila nije mogla sakriti radost. Plakala je od sreće i nije mogla vjerovati što se događa.
– Želim da mi sva četvero unučadi moje kćeri dođu u posjet dok sam živa. Nemam mnogo, ali se borim i čuvam ovce. Želim ih ugostiti i okrenuti ražnju u svom dvorištu. Da ih moje oči vide, ne bi bilo veće sreće. Ja sam daleko u Americi, ali me često zove moja šogorica Sabrina – zaključuje Džemila, nadajući se da će joj uskoro doći unuci iz Austrije.
