Dijete je karma svojih roditelja. Kako bi shvatili o čemu je riječ pročitajte nastavk teksta. Postoje trenuci u životu kada shvatimo da više ne živimo samo za sebe. Taj trenutak često dolazi tiho, bez najave, zajedno sa jednim malim bićem koje u potpunosti zavisi od nas. Dijete ne dolazi samo kao nova obaveza, već kao snažan pokretač promjena koje nismo planirali, ali koje su nam bile potrebne. Ono ulazi u naš život i polako, ali sigurno, mijenja način na koji gledamo svijet, sebe i druge ljude.
Čovjek može godinama misliti da zna ko je, šta može i gdje su mu granice. Međutim, tek kada postane roditelj, shvati koliko su te granice bile pogrešno postavljene. Dijete u nama budi snagu za koju nismo znali da postoji i tjera nas da idemo naprijed čak i onda kada mislimo da više nemamo snage.

-
Jedinstvena uloga svakog čovjeka
Svaka osoba dolazi na svijet sa svojom posebnom ulogom. Niko nije slučajan, pa tako ni dijete koje se rodi baš određenim roditeljima. Dok čovjek prolazi kroz svoj životni put, on ne ispunjava samo sopstvenu misiju, već neprestano utiče i na živote ljudi oko sebe. Roditelji često misle da su oni ti koji oblikuju dijete, a zaboravljaju da dijete jednako snažno oblikuje njih.
Dolazak djeteta pokreće proces unutrašnjih promjena. Roditelji počinju da preispituju svoje postupke, navike i vrijednosti. Mnogi se prvi put suočavaju sa sobom na iskren način. Dijete postaje ogledalo u kojem se vidi i ono lijepo, ali i ono što je godinama bilo potisnuto ili zanemareno.
-
Dijete kao učitelj strpljenja i snage
Malo biće koje tek uči da govori i hoda često zna da pokaže roditeljima lekcije koje nisu naučili ni kroz godine iskustva. Dijete vas uči strpljenju, čak i kada mislite da ga nemate. Uči vas ljubaznosti u trenucima umora i nesebičnosti onda kada biste najradije mislili samo na sebe.
Roditelji često potcjenjuju koliko su se promijenili otkako imaju dijete. Postali su smireniji, odgovorniji i pažljiviji. Naučili su da slušaju, da čekaju i da se raduju sitnicama. Sve to dolazi prirodno, bez velikih planova i odluka, samo kroz svakodnevni život sa djetetom.
-
Pogrešno viđenje roditeljstva kao tereta
Nažalost, nije rijetko da roditelji dijete ili njegovo ponašanje doživljavaju kao kaznu ili teret. Umjesto da u njemu vide priliku za lični rast, oni ga nazivaju “svojim krstom” ili razlogom zbog kojeg su morali da se odreknu sopstvenih želja. Takav pogled često vodi ka nezadovoljstvu i nerazumijevanju.
Ako bi čovjek u starijim godinama iskreno sagledao svoj život, vrlo vjerovatno bi uvidio da mnoge pobjede ne bi ostvario da nije imao dijete. Bilo da je riječ o promjeni loših navika, jačanju karaktera ili uspjehu u poslu, dijete je često bilo glavni motiv i razlog da se ne odustane.
-
Novi pogledi na svijet kroz dječje oči
Djeca imaju sposobnost da vide svijet jednostavnije i iskrenije. Njihova pitanja i komentari često razotkrivaju istinu koju odrasli zanemaruju. Kada bi roditelji češće zastali i zaista saslušali svoje dijete, shvatili bi da se u tim riječima krije mudrost koju život tek treba da potvrdi.
Dijete često pokazuje pravi put onda kada se roditelj izgubi u brigama, obavezama i strahovima. Ono podsjeća na ono što je važno, na prisutnost, ljubav i iskrenost.

-
Izbor roditelja i snaga ljubavi
Postoji mišljenje da dijete bira roditelja koji sumnja u svoju sposobnost da voli. Upravo zato dolazi, da bi dokazalo suprotno. Ljubav prema djetetu ruši barijere, liječi stare rane i otvara srce na načine koji ranije nisu bili mogući.
Roditelj kroz dijete otkriva koliko je sposoban da voli bez uslova i očekivanja. Ta ljubav mijenja način na koji se odnosi prema drugim ljudima i prema sebi.
-
Odnos koji se može popraviti
Ako dijete više ne živi sa roditeljima ili ako je odnos narušen, to ne znači da je sve izgubljeno. Vrijedi razmisliti o propuštenim razgovorima, nerazumijevanju i trenucima kada se nije slušalo. Iskrena namjera da se razumije i popravi odnos uvijek ima svoju vrijednost.
-
Kada dijete donese tešku lekciju
Roditeljstvo ponekad dolazi sa izazovima koji su teški i bolni. Bolesno dijete donosi lekciju koja mijenja cijeli pogled na život. Takva iskustva uče roditelje da cijene svaki dan, svaki osmijeh i najmanji napredak. Uče ih da sreću traže u sitnicama i da pronađu snagu tamo gdje su mislili da je nema.











