Kada je najbolje posijati božićnu pšenicu? U nastavku teksta vam otkrivamo. U mnogim domovima širom regiona i dalje živi običaj sijanja božićne pšenice. Iako se vremena mijenjaju, ova tradicija ostaje važan dio zimskih praznika. Ljudi je sade iz različitih razloga. Nekome je to uspomena na djetinjstvo i miris kuće pred Božić. Nekome je to osjećaj da kroz mali, zeleni znak prirode unosi toplinu i simboliku u svoje okruženje. Prema starim narodnim vjerovanjima, pšenica donosi napredak, zdravlje i mir u godinu koja stiže. Zato se i danas mnogi trude da je zasiju na pravi način, baš kako su radile generacije prije njih.
Običaj je povezan sa dva datuma. Jedan je dan Svete Varvare, 17. decembra. Drugi je Sveti Nikola, 19. decembra. Neki biraju jedan od ta dva dana, dok drugi pšenicu sade oba puta, smatrajući da tako kuća prima još više sreće. Iako tradicija potiče iz davnina, pravila su jednostavna, a proces je često lijep porodični ritual.
-
Priprema sjemena: Ključ uspješnog klijanja
Da bi pšenica izrasla ravnomjerno i bez praznih dijelova, važno je obratiti pažnju na prvo što se radi, a to je priprema zrna. Zrna se treba potopiti u mlaku vodu i ostaviti da odstoje preko noći. Tokom tog vremena ona upijaju vlagu i aktiviraju proces klijanja. Ovaj korak povećava šansu da će skoro svako zrno izniknuti.
Ujutro se voda odlije, a zrna se pažljivo raspu po papirnom ubrusu kako bi se prosušila. Ne treba ih potpuno sušiti, nego samo ukloniti višak vode da se ne lijepe u grudvice. Kada su pripremljena, pšenica je spremna za sadnju.
-
Sijanje: Odabir posude i pravilan raspored zrna
Pšenica se može saditi u raznim posudama. Ljudi najčešće koriste plitke tanjire, dekorativne zdjele ili male saksije. Važno je da je posuda široka kako bi se zrna mogla rasporediti po većoj površini.
Dno se obično pospe zemljom, ali postoji i druga mogućnost. Umjesto zemlje može se koristiti vata, koja dobro zadržava vlagu. Mnogi biraju vatu jer je lakše održavati pšenicu, posebno u prostorima gdje se brzo suši vazduh.
Kad se bira zemlja, bitno je da bude rastresita i lagano vlažna. Zrna pšenice se posipaju gusto, tako da se dobro pokrije cijela površina posude. Ponekad se čak i preklapaju, jer gusto raspoređena pšenica kasnije daje ljepšu i gušću zelenu površinu.
Ako se koristi zemlja, preko pšenice se stavlja vrlo tanak sloj, tek toliko da zrna budu blago prekrivena. Ako se koristi vata, zrna se nježno pritisnu da legnu na površinu.
-
Položaj posude: Svjetlost i umjerena toplina
Nakon što je pšenica posijana, posuda se postavlja na mjesto gdje ima dovoljno prirodnog svjetla, ali ne previše topline. Mnogi griješe pa je stave blizu radijatora misleći da će brže izrasti. Međutim, prevelika toplota isušuje i zrna i zemlju, pa rast može biti slab ili neravnomjeran.
Idealno je mjesto blizu prozora, ali bez direktnog udara sunčevih zraka ili toplog vazduha. Lagana toplina sobe sasvim je dovoljna da pšenica krene da raste.
-
Zalivanje i njega: Kako postići ravnomjerne izdank
U prvim danima, dok pšenica još nije pustila prve izdanke, preporučuje se da posuda bude prekrivena aluminijskom folijom. Folija čuva vlagu i stvara blagu toplinu ispod sebe, što pomaže da zrna brže i ravnomjernije proklijaju. Foliju treba samo lagano položiti preko posude, bez pritiska.
Kada se pojave prvi zeleni vrhovi, folija se uklanja. Dalje se pšenica svakodnevno zaliva. Ne treba pretjerivati sa vodom. Najbolje je da se svakog dana doda kašika vode ili da se koristi prskalica. Prskanje daje bolju kontrolu i sprječava da se zemlja preplavi vodom.
-
Oblikovanje i ukrašavanje: Završni koraci za svečani izgled
Kada pšenica naraste dovoljno visoko, obično nakon sedam do deset dana, izdanci često budu različite visine. Da bi izgledala urednije, vrhovi se mogu poravnati blagim šišanjem. Ne treba puno skraćivati. Cilj je da površina izgleda ravno i jednako zeleno.
Kada je uredno oblikovana, pšenica se obično ukrašava trobojnom vrpcom. Vrpca se nježno veže oko stabljika i često simbolizuje mir, zajedništvo i želju za blagom godinom.
