Volite li jesti lubenicu? U nastavku teksta pročitajte šta sve trebamo znati o njima. Kad temperature porastu, frižideri se pune rashlađenim kriškama lubenice. Ta crvena, sočna i osvježavajuća poslastica je gotovo neizostavan dio svakog ljetnjeg okupljanja – od piknika do roštilja i koktel-zabava. I dok većina nas razmišlja o tome da lubenica treba da bude hladna, slatka i zrela, rijetko ko razmišlja o jednoj važnoj stvari: higijeni prije rezanja.
Mnogo nas ne razmišlja o tome da lubenicu – baš kao i svako drugo voće – treba oprati prije nego što se isječe. Naizgled čista kora može skrivati više bakterija nego što biste pomislili, a presijecanjem te kore, sav taj nevidljivi prljavi sadržaj prelazi na sočnu unutrašnjost koju jedemo.
-
Zašto je pranje kore lubenice obavezno?
Lubenice rastu na zemlji, često na poljima gdje su izložene raznim nečistoćama – od prašine, blata i životinjskih izmeta, do kontaminirane vode i đubriva. I to je tek početak. Nakon berbe, lubenice prolaze kroz brojne ruke – radnike na polju, ljude koji ih tovare i istovaraju, skladištare, vozače kamiona, zaposlene u prodavnici, pa na kraju i kupce.
Kad kupite lubenicu u supermarketu, vjerovatno je već prošla kroz ruke desetina ljudi. A te ruke nisu uvijek čiste. Neko je možda dirao svog psa, neko nije oprao ruke nakon toaleta, a neko se jednostavno počešao po nosu ili licu. Sve to ostaje na kori.
I onda vi, kod kuće, uzmete nož i prerežete tu lubenicu – bez pranja. Time, nesvjesno, prenosite sve bakterije i nečistoće s kore ravno u unutrašnjost koju ćete pojesti. “Ne znate gdje su bile ruke tih ljudi prije nego što su dotakli lubenicu koju planirate da pojedete”, upozorava dr Darin Detvajler, stručnjak za bezbjednost hrane i profesor na Nortistern univerzitetu.
-
Koje bakterije mogu da budu na kori?
Na spisku bakterija koje se mogu naći na neopranoj kori nalaze se ozbiljni uzročnici trovanja hranom: salmonela, listerija i Ešerihija koli. Ove bakterije ne uzrokuju samo kratkotrajne tegobe – kod osjetljivijih osoba mogu izazvati teške zdravstvene komplikacije.
Simptomi trovanja obično uključuju mučninu, povraćanje, proliv i bolove u stomaku. Ovi simptomi se mogu javiti nekoliko sati nakon konzumacije kontaminirane hrane, ali i tek nakon jednog do tri dana, što dodatno otežava povezivanje simptoma sa uzrokom.
Posebno je važno napomenuti da se lubenica jede sirova – dakle, bez ikakve termičke obrade koja bi mogla da uništi bakterije. To znači da je jedini način da se zaštitite temeljno pranje kore prije rezanja.
-
Kako pravilno oprati lubenicu (i dinju)?
Pranje lubenice ne podrazumijeva samo brzinsko ispiranje pod mlazom vode. Idealno je koristiti čistu četku ili sunđer koji koristite isključivo za voće i povrće. Trljanjem pod mlazom hladne vode fizički uklanjate sloj bakterija i prljavštine s površine.
Isto važi i za dinju, s tim što je kod nje higijena još važnija jer ima hrapavu koru na kojoj se bakterije još lakše zadržavaju. “Dinja zahtijeva još temeljnije pranje”, naglašava dr Detvajler, “jer su brazde i rupice idealno mjesto za zadržavanje prljavštine i mikroba.”
-
Pravila skladištenja nakon rezanja
Jednom kad operete lubenicu, isječete je i poslužite, važna je i brzina. Ne ostavljajte narezano voće da stoji na sobnoj temperaturi duže od dva sata – ili još kraće ako je napolju vruće. Bakterije se najbrže razmnožavaju u temperaturnom rasponu između 5 i 60 stepeni Celzijusa, što se naziva “rizičnom zonom”.
Nakon serviranja, preostale komade lubenice stavite u zatvorenu posudu i držite u frižideru na temperaturi nižoj od 4 °C. Najbolje je pojesti isječenu lubenicu u roku od tri do četiri dana. Sve preko toga povećava rizik od kvarenja i širenja bakterija.
Ova pravila ne važe samo za domaće uslove. Ako pravite voćne salate za druženje, piknik ili dječiju rođendansku zabavu, važno je da se ispoštuje lanac higijene – od pranja kore do brzog hlađenja isječenog voća. Jedna mala navika, poput pranja lubenice prije rezanja, može značiti razliku između osvježavajućeg užitka i dana provedenog uz čaj i probiotike.
