Od svakog se pojedinca očekuje da postane roditelj nekad u životu, ali to nije dobro za svakog. Neki ljudi ne mogu biti roditelji, a neki ne bi trebali jer nisu spremni ni sposobni za pravilan odgoj djeteta. Danas otkrivamo tužnu priču jedne djevojke koja je kao beba ostavljena kraj kontejnera.
U ranoj životnoj dobi Milica Mršulja s Kosova susrela se sa situacijom koja podsjeća na filmske priče, jer ju je majka ostavila u kutiji pored kontejnera usred oštrog zimskog snijega. Događaji sežu u zimu 1994., točnije u veljaču, kada je beba otkrivena u blizini transportnog kontejnera koji se nalazio ispred Gillen School of Music. Dana 5. veljače 1994. novorođenče je napušteno u kartonskoj kutiji u rodilištu Jilan, koje se nalazi u ulici Calla Lazara.
Po dolasku u rađaonu dobila je sve ono što joj je surovost postojanja oduzela u trenutku prvog udaha: ljubav, brigu, vjernost i nadimak Nera, inspiriran grčkom božicom hrabrosti. Ovo ime pretvorilo je Milicu u pravu ratnicu, odanu suprugu i majku njegovateljicu, a od tada se pojavila kao uspješna spisateljica, novinarka i darovita glumica.
- Put od Gurnilanda 1994. do Leskovca 2024. bio je mukotrpan, pun izazova od samog početka. Preko vršnjaka sam 1999. godine saznao da nisam biološki izdanak obitelji Nikolić, Svetlane i Ljubiše, jer su oni to saznali od svojih roditelja.
Naknadno sam saznala da sam posvojena s tri i pol mjeseca i da sam rođena na Kosovu. Svetlana i Ljubiša, bračni par iz Leskovca, suočili su se s izazovima u rađanju djece; međutim, njihova su srca preplavila ljubav čim su je zagrlili. Nakon što su čuli što su joj prijatelji prenijeli, pojasnili su da, iako možda nisu njezini biološki roditelji, ona je njihova kći.
Sjećam se da mi je majka tada vrlo učinkovito artikulirala situaciju, a ja sam to, kako se često kaže, primio s razumijevanjem. Naknadno mi je prenijela da je, iako me nije mogla roditi, odlučila prigrliti ideju da me nosi u srcu, dok je druga teta bila ta koja me zapravo rodila na svijet.
Nije me mogla zadržati jer su jako željeli dijete. Doznalo se da je Svetlana otkrila metodu kako smanjiti intenzivnu patnju koja nastaje kada pojedinac udari na najosjetljiviji aspekt nečijeg postojanja. No, ozljeda i dalje ostavlja trag s kojim mora naučiti suživjeti.
Tijekom svoje adolescencije počela je razmišljati o identitetu svojih bioloških roditelja, svom podrijetlu i vlastitom osjećaju sebe. Moji početni napori da otkrijem sve detalje pokazali su se besplodnim; međutim, s vremenom su se dijelovi slagalice postupno počeli slagati. Tek kad sam napunio 16 godina, moje zanimanje za ovu materiju se istinski zapalilo. Prije te dobi čvrsto sam vjerovala da živim u domu za nezbrinutu djecu u Beogradu.
- Kad sam ušla u tinejdžerske godine, doživjela svoju prvu ljubav i počela izlaziti, često sam razmišljala o mogućnosti da sretnem nekog od svoje braće i sestara ili krvnog srodnika. Pitao bih se, da se na ulici raskrstim s majkom ili ocem, bih li ih uopće prepoznao?
Strah me potpuno obuzima. Kad je nastala ta tema, obratio sam se svojim roditeljima i izrazio želju da shvatim svoj identitet, svoju suštinu i svoje porijeklo. Oni su odgovorili priznanjem vlastite nesigurnosti i predložili da odemo u centar za socijalni rad kako bismo zajedno potražili odgovore.
Tamo sam saznao da moji korijeni vuku s Kosova. Počeo me obuzimati osjećaj olakšanja. Međutim, prikupljanje informacija pokazalo se izazovnim, a kako sam otkrivao nove istine, činilo se da su se neke stare rane produbile. U grupi na Facebooku posvećenoj Gnjilanu, ažuriranje mog statusa brzo je postalo popularno. Ubrzo su počele pristizati prve poruke.
U dobi od 18 godina odlučila sam anonimno podijeliti svoju priču u Facebook grupi “Gnjilane”. Pojedinci koji su se prisjetili incidenta počeli su istupati. Pretražio sam medije, ali nisam našao relevantne izvještaje. Samo je jedan iskusni novinar spomenuo da su Novosti pratile otkriće bebe. Nažalost, nisam ga uspio locirati. Nastavio sam s pozivima centru za socijalni rad, au jednom od tih razgovora nenamjerno sam otkrio detalje o tome kako sam i gdje pronađen.
- Ovo otkriće pomaknulo je sam temelj ispod mene. Tijekom mojih interakcija s osobljem u centru Gilan, oklijevali su sa mnom podijeliti bilo kakve informacije. Na kraju me kontaktirao zaposlenik centra koji me upitao: “Zašto tražite smeće koje ste ostavili pokraj kante?”
Ovo je bio prvi slučaj da sam se susreo s tom konkretnom informacijom. Kad sam se pribrao, upitao sam je je li točno ono što je rekla. Ona je odgovorila potvrdno, rekavši: “Da, da, znamo da ste ostavljeni u kutiji s otvorenim poklopcem. Što se tiče vašeg upita o toj osobi, ne mogu to potvrditi jer sam bio uključen u razgovor.”
To sam saznao preko telefona, ali realnost je da sam bio prisutan u školi i na ulica. Prije nego što je zapravo razgovarala s njom, brzo je stupila u kontakt s rođacima svoje biološke majke. Kako bi otkrila identitet svoje majke, morala je razgovarati sa sedam žena na Kosovu. Prisiljen sam je pitati zašto je to bilo potrebno. O tome govorim u svojoj knjizi Bundeve imaju korijenje.
Prvenstveno sam bila djevojčica i shvatila sam da ću jednog dana postati majka i supruga. Volio bih da sam znao; neka me Bog blagoslovi, naišao sam na svog rođaka. Upoznao sam je kroz međusobne kontakte, da bi na kraju dobio komunikaciju od njenog ujaka koji mi je otkrio njezin identitet.
Na upit o razlozima koji stoje iza njezinih postupaka, objasnila je da se osjeća prisiljenom nastaviti bez podrške supruga ili najbliže obitelji. Iako nije maloljetna, naznačila je da je na njezine odluke utjecao njezin biološki otac, koji je u to vrijeme bio oženjen i stacioniran na Kosovu, zbog čega je ostala bez roditeljske podrške. Osjećala se dužnom poštivati upute koje su joj dane. Trenutno živi u jednom gradu u Srbiji.
Milica je izrazila nedoumicu da li su njen sadašnji suprug i deca svesni njenih postupaka u prošlosti. Kad je prvi put zagrlila svog sina, shvatila je implikacije izbora svoje biološke majke, koji su je naveli da prekine sve veze s njom. Danas je novinarka, glumica i spisateljica s nekoliko objavljenih knjiga. Mnogi bi rekli da je unatoč nedaćama s kojima se susrela pri rođenju, uspjela.
