U svijetu umjetnosti i glume, neki imena ostaju zauvijek urezana u srca ljudi, a jedno od takvih imena je Zoran Radmilović. Poznati srpski glumac, poznat po ulogama koje su ostavile traga u pozorištu i filmu, bio je drag svojim poslu i porodici, ali njegova je smrt ostavila dubok trag na one koji su ga najviše voljeli.
Ana Radmilović, kći slavnog Zorana Radmilovića i njegove supruge Dine Rutić, bila je inspirativna ličnost koja je ostavila znatan doprinos književnosti. Preminula je 2017. godine u 43. godini života, ali njen rad i sjećanja na oca ostaju kao trajni podsjeci na nju i njenog oca. Završila je studij glume kod profesora Radoslava Milenkovića, ali njezin život bio je duboko obilježen ranošću gubitka oca, koji je preminuo kada je Ana imala samo 11 godina.
U svojoj knjizi “Kad bi svijet imao brkove”, Ana je pedantno zabilježila najljepša sjećanja na njega, ali i tugu koja ju je pratila cijeli život. Napisala je o tome kako je zalila što nije ostala duže na pragu bolničke sobe gdje je ležao njezin otac, slab i izblijedio, te kako je paralizirana strahom stajala na pragu, ne želeći vidjeti stvarnost.
- Ana je izrazila kako je mogla promijeniti tijek događaja da je odlučila drugačije – možda bi ga zagrljaj ili prisutnost poboljšale njegovu situaciju. Njezin otac, po njenim riječima, bio je prije svega intelektualac, a ne “kafanski čovjek” kako su ga mnogi nazivali.
Ana je istaknula da je Zoran bio visoko obrazovan pojedinac, duboko uronjen u književnost i znanost. Nakon njegove smrti, preselila se u njegovu radnu sobu, koju su zvali “radna soba”, gdje je otkrila latinske, starogrčke, španjolske i njemačke rječnike, kao i niz drugih književnih djela. Ovo je bilo dokaza njegove ljubavi prema znanju i umjetnosti. Ipak, javnost ga je često povezivala isključivo s njegovom ulogom Radovana III, što Ana smatra netočnim.
Radovan III bio je sjajan lik na pozornici, ali privatni život Zorana Radmilovića bio je daleko od malograđanske slike koju je tumačio. Današnja proslava Dani Zorana Radmilovića u Zaječaru trebala bi biti prilika za veće poštovanje njegove zaostavštine, jer je nepravedno da je njegov rad i utjecaj oklevetan.
Ana je također primijetila kako je njezin otac bio opterećen slavom i kako mu je bilo neugodno kad ga ljudi prepoznaju na ulici. Bio je čovjek koji je duboko cijenio mir i privatnost, a njegov odgoj u njoj je usadio blagu odbojnost prema onima koji su se željeli dodvoriti vlasti.
- On je bio osoba koja je cijenila pravo na slobodu i individualnost. Rad je za njega bio na prvom mjestu, i nastavio je raditi sve do mjesec dana prije smrti, odbijajući kemoterapiju. Rekao je: “Živjet ću i umrijeti u jednom komadu kao čovjek.”
Ova odluka bila je simbol njegove upornosti i dostojanstva do samog kraja. Iako je ovaj izbor bio opravdan, njegov prerani odlazak sa samo 52 godine ostavio je duboku ranu u srcima onih koji su ga voleli. Ana je u intervjuu za Story 2013. godine rekla: “Smrt je svinja.” Ljudi često primjećuju da je fizički nalik svom ocu, ali takvi komentari nisu uvijek laskavi, jer je Zoran imao istaknut nos i brkove.
- S druge strane, njezina majka bila je poznata po ljepoti, što je dodatno izdvajalo Anin identitet. Sjećanja na oca su joj ostala duboko urezana u srce – njegova nježna narav, dobroćudnost i želja da stalno istražuje svijet uz svoju kći.
Čežnja za njim pratila ju je cijeli život, a u njezinim riječima se osjeća koliko je otac bio važan dio njezina postojanja. “Otac mi je nedostajao cijeli život,” dodala je, naglašavajući trajnost emocija koje su ostale nakon njegove smrti.
