Danas se prisjećamo poznatog pjevača narodne muzike Zorana Kalezića i njegovog života i karijere. Njega se uglavnom sajećaju pripadnici starijih generacija a u nastavku saznajte više o njemu.
Proslavljeni folk pjevač Zoran Kalezić susreo se s najizazovnijom životnom bitkom nakon dijagnoze raka pluća. Dok mnogi pojedinci biraju invazivne tretmane, Zoran je pokazao izuzetnu hrabrost odbivši operaciju, kemoterapiju i zračenje, umjesto da se odluči za alternativni pristup. Dostojanstvo je sačuvao do samog kraja, čvrsto se držeći vjere u svoju unutarnju snagu i otpornost. Nažalost, danak bolesti pokazao se prevelikim za njegovo srce, te je preminuo 4. siječnja u 73. godini života.
- Za to vrijeme pridružila mu se njegova odana životna partnerica Irena, koja mu je pružala nepokolebljivu podršku u njegovim najizazovnijim danima. Njihova je ljubav bila duboka i izuzetna; vjenčali su se kada je Zoranu bilo 67, a Ireni 53 godine. Ta je veza trajala do posljednjih trenutaka njegova života, obilježena uzajamnim poštovanjem i predanošću. Unatoč teškoj dijagnozi, Zoran je ostao odlučan. Zadržao je vjeru u snagu duha i važnost optimizma, čak i kad je bolest uznapredovala. Njegova nada nije malaksala i bio je čvrsto uvjeren u svoj konačni trijumf. U jednoj od svojih završnih riječi osvrnuo se na mogućnost da bi, da je odabrao neki drugi put, posljednje dane proveo u tuđini, pod lupom stranaca.
Umjesto toga, izrazio je želju da ostane među svojima, gdje je oduvijek osjećao pripadnost. Zoran je dijelio duboku vezu s Tomom Zdravkovićem, cijenjenom osobom u području narodne glazbe. Njihovo prijateljstvo bilo je toliko duboko da je Tomo preuzeo ulogu Zoranova kuma. Kada je saznao da je Tomina bolest, Zoran je izrazio uvjerenje da će se uskoro ponovno sresti, smatrajući njihov eventualni susret neizbježnim. Ipak, prije ovog ultimativnog okupljanja, Zoran je imao još jednu želju: još jednom nastupiti za svoju publiku. S nestrpljenjem je iščekivao koncert u Domu sindikata, prostoru u kojem su pjesme i melodije davale i značaj i spokoj.
Nastup je bio duboko emotivan. Dok je pjevao, suze su mu tekle niz obraze, dopuštajući publici da doživi puni odjek njegove poruke. Na pozornici su mu društvo pravili poznati glazbenici: Tozovac, Cune, Lepa Lukić, Mika Antić, Zoki Radmilović i Silvana Armenulić. Zajedno su predstavljali generaciju umjetnika koje je karakterizirao nedostatak zavisti i taštine, a povezivala ih je istinska strast prema glazbi. Među njima posebno značajnu ulogu imala je Silvana, koja je bila potpora Zoranu na početku njegove karijere nudeći mu pomoć u njegovim najtežim trenucima. Ta je podrška kultivirala čvrsto prijateljstvo, obilježeno uzajamnim poštovanjem i zahvalnošću.
Među Zoranovim najpoznatijim skladbama, “Onoj ženi koje više nema” služi kao iskrena posveta Silvani, ličnosti čiji je utjecaj na narodnu glazbu nesaglediv. Stvorena na jedinstven način, pjesma izranja iznutra, odražavajući emocije koje ga vežu za njegovu prošlost i pojedince koji su je oblikovali. Iza Zorana je ostao sin Filip koji živi i zaposlen je u Chicagu. Nažalost, Filip nije mogao doći na očevu sahranu, što je za njega bio veliki izazov. Iako je želja za oproštajem bila duboka, obveze i okolnosti u Americi učinile su to neizvedivim. Ipak, odlučan je u namjeri da prvom prilikom otputuje u Crnu Goru kako bi na grobu odao počast svome ocu.
Kulturne razlike između američke i balkanske tradicije vezane uz smrt pojačale su njegov osjećaj tuge. Kako doznaju pouzdani izvori, Zoran je dosljedno stajao uz sina u svim životnim izazovima. Filip se od srca zahvalio na svom Facebook profilu, odajući priznanje svom ocu za nepokolebljivu podršku i kao roditelja i kao umjetnika. Istaknuo je kako je Zoran do samog kraja ostao autentičan sebi i svojoj glazbi, ne pristajući na kompromise koji bi narušili njegov integritet.
Filip je prenio uvjerenje da je njegov otac sada pronašao utjehu na mirnom mjestu, gdje može postići mir koji s pravom zaslužuje. Zoran Kalezić možda je otišao s ovog svijeta, ali je ostavio trajan utjecaj na glazbu, kulturu i srca onih koji su ga voljeli. Bit njegove borbe, ljubavi i umjetnosti vječno će ostati u sjećanjima generacija koje imaju privilegiju iskusiti njegov glas i prisutnost.
