Postoje više načina kako sjedimo i oni često prolaze nezapaženo. Sjedenje žena s prekštenim nogama izaziva posebno interesovanje. Ova poza nije samo fizička navika, već društveno oblikovan čin koji nosi mnoštvo značenja – od elegancije do kontroverze. Ono što na prvi pogled djeluje kao jednostavna poza, zapravo otkriva mnogo više: o društvenim normama, kulturološkim obrascima, psihološkom stanju i rodnoj dinamici.
-
Kultura, simbolika i kontrola ženskog tijela
U mnogim zapadnim društvima, sjedenje s prekštenim nogama kod žena se percipira kao znak sofisticiranosti i dobrog odgoja. Takva poza se često prikazuje u filmovima, reklamama i modnim editorijalima – gotovo kao ideal ženstvenog držanja. U nekim kulturama, to je poželjna poza jer ne otkriva previše i signalizira diskretnost, dok u drugim sredinama može biti znak provokativnosti ili nepoštovanja.
Kao i mnogi drugi oblici neverbalne komunikacije, način na koji žena sjedi često se tumači kroz prizmu društvenih očekivanja. U konzervativnijim zajednicama, žena koja sjedi s raširenim nogama može biti percipirana kao nepristojna ili “neodgojena”, dok se prekštanje nogu vidi kao pokazatelj skromnosti. Tako se čak i najosnovnije tjelesne radnje pretvaraju u društveno regulisano ponašanje, posebno kada je u pitanju žensko tijelo.
-
Psihologija pokreta: šta tijelo govori kad mi šutimo
Govor tijela ne laže, ali često govori stvari kojih nismo ni svjesni. Psiholozi tvrde da poza s prekštenim nogama može reflektovati trenutno emocionalno stanje ili čak dublje crte ličnosti. Žena koja preksti noge opušteno, s ramenima uspravnim i tijelom koje zauzima prostor, šalje poruku sigurnosti, otvorenosti i kontrole. S druge strane, zgrčeno sjedenje, sa čvrsto prekštenim nogama i tijelom povučenim ka sebi, može ukazivati na tjeskobu, nelagodu ili potrebu za zaštitom.
Ono što dodatno komplikuje tumačenje ovakvog držanja jeste činjenica da govor tijela nije uvijek svjestan čin. Veliki broj pokreta koje radimo dok sjedimo – od položaja ruku, preko izraza lica, do načina na koji pomjeramo noge – odvija se automatski. Ipak, u očima posmatrača ti nesvjesni signali postaju osnova za procjenu karaktera, profesionalnosti, pa čak i morala.
-
Odjeća kao faktor: kada moda diktira položaj tijela
Ne možemo govoriti o sjedenju bez da spomenemo odjeću. Žene koje nose suknje ili haljine često nemaju mnogo izbora u pogledu načina sjedenja. Prekštanje nogu postaje gotovo obavezno – ne zbog stila, već zbog praktičnosti i osjećaja pristojnosti. U tom smislu, poza nije slobodan izbor, već reakcija na dizajn odjeće koji ograničava kretanje i nalaže određenu kontrolu nad tijelom.
U poslovnim okruženjima, gdje se očekuje određeni nivo formalnosti i suzdržanosti, žene su često svjesnije svog govora tijela nego muškarci. Prekštanje nogu može djelovati kao dodatni znak samopouzdanja i kontrole, ali istovremeno podsjeća na očekivanja koja se još uvijek vežu za „prikladno“ žensko ponašanje.
-
Društvene norme u tranziciji: rušenje stereotipa
Iako su nekada stroga pravila o ponašanju u javnosti popuštala, ostaci tih normi i dalje su prisutni – posebno u vezi s tijelima žena. Način na koji žena sjedi nerijetko postaje tema komentara na društvenim mrežama, u medijima, pa čak i na radnom mjestu. Sve to svjedoči o tome koliko je još uvijek žensko tijelo podložno društvenoj kontroli, čak i kada je u pitanju najjednostavniji čin – sjedenje.
No, u savremenom društvu raste broj žena koje odbijaju da se ponašaju u skladu s očekivanjima koja nemaju utemeljenje u stvarnim vrijednostima. Sjediti “kako želiš” postaje čin otpora, ali i slobode. Sve više se govori o tome da govor tijela ne treba robovati rodu, odjeći ili stereotipima. Jer, na kraju krajeva, poza ne definira karakter – a još manje dostojanstvo.
