Zašto ne treba držati fotografije umrlih ljudi u kući? U nastavku teksta vam otkrivamo. Gotovo u svakoj kući postoji kutak ili barem jedna fioka u kojoj se čuvaju stare fotografije. Među njima često nalazimo i slike članova porodice ili prijatelja koji više nisu među živima. Fotografija je za mnoge poseban predmet – ona nosi uspomene, priče i emocije koje ostaju sa nama i onda kada osoba više nije fizički prisutna. Međutim, postoje različita vjerovanja i pravila koja govore o tome gdje i kako bi fotografije pokojnika trebalo da stoje.
Pitanje se prirodno nameće: da li je uopšte problem držati takve slike u domu? Ako pitate stručnjake za tradiciju, ali i portale koji prate vjerovanja i običaje, odgovor je – nije problem, ali samo ukoliko se poštuju određena pravila.
-
Fotografija kao most između živih i mrtvih
Od davnina se vjerovalo da fotografija nije samo komad papira sa otisnutim likom. Ona je svojevrsni energetski most, veza između prošlosti i sadašnjosti, živih i mrtvih. Prema pojedinim tumačenjima, kada osoba preminu, njen lik na fotografiji nastavlja da čuva vezu sa svijetom živih. To može biti utješno, ali i izazvati određene strahove kod onih koji vjeruju da takva povezanost može da utiče na energiju u domu.
Upravo zbog toga, postoje preporuke da se sa ovim fotografijama postupa pažljivo, jer se vjeruje da nepravilno čuvanje može uticati na zdravlje, raspoloženje i mir onih koji žive u kući.
-
Zašto fotografije ne bi trebalo da budu na vidnom mjestu
Prvo i najčešće spominjano pravilo jeste da fotografije pokojnika ne bi trebalo da se izlažu javno – na zidovima, u ramovima na komodi ili na stolu. Razlog koji stoji iza ovoga vjerovanja jeste ideja da fotografija „uzima“ energiju živih ljudi. Kada stalno gledamo sliku preminule osobe, ona navodno crpi našu životnu snagu i polako slabi naše emotivno i fizičko stanje.
Naravno, to ne znači da je zabranjeno imati ih uopšte. Ako su fotografije sačuvane u albumu ili kutiji, pa ih povremeno pogledamo sa nostalgijom, to se smatra bezopasnim. Takav čin može čak imati i ljekovit efekat, jer nas podsjeća na lijepe uspomene i veze koje smo dijelili. Problem nastaje kada slike stalno stoje pred našim očima, podsjećajući nas na gubitak i unoseći osjećaj tuge u svakodnevnicu.
-
Odvajanje fotografija živih i mrtvih
Drugo pravilo kaže da slike pokojnika nikada ne bi trebalo držati zajedno sa fotografijama živih osoba. Preporuka je da se napravi poseban album koji će biti namijenjen isključivo za umrle. Ako postoje zajedničke slike na kojima su i živi i mrtvi, neki čak savjetuju da se one fizički razdvoje – odnosno da se izrežu. Time bi se, prema vjerovanju, odvojila energija živih od energije mrtvih.
Pored toga, postoji i simbolika boje. Crni album ili crna kesa u kojoj se drže fotografije pokojnika smatraju se adekvatnim, jer boja crne simbolizuje kraj, smirenje i odvajanje od svakodnevnog života. Na taj način se energija umrlih drži „odvojeno“ od prostora u kojem žive ukućani.
-
Dani kada je dozvoljeno gledati fotografije
Još jedno zanimljivo pravilo odnosi se na to kada je najbolje prisjećati se preminulih kroz njihove fotografije. Prema savjetima sa portala koji prate tradicionalna vjerovanja, poželjno je gledati ih samo u posebnim danima – onim koji su posvećeni mrtvima. To su datumi kada se pale svijeće, posjećuju groblja i kada porodica odaje počast svojim precima.
Na taj način, sjećanje na voljene dobija ritualni značaj, a fotografije postaju sredstvo povezivanja u trenucima kada je to prikladno i kada je cijela pažnja usmjerena na njih. Time se, vjeruje se, izbjegava svakodnevno „prisustvo“ smrti u životnom prostoru, što može djelovati opterećujuće.
-
Fotografije kao emotivni teret ili izvor snage
Iako su ova pravila zasnovana na vjerovanjima, ne može se poreći da fotografije pokojnika zaista utiču na emocije živih. Za nekoga, to je dragocjen podsjetnik i izvor snage, jer prisustvo voljene osobe na slici donosi osjećaj zaštite. Za druge, međutim, neprestano gledanje u fotografiju može otvarati rane i otežavati proces tugovanja.
Zbog toga mnogi biraju kompromisno rješenje – čuvaju fotografije, ali ih ne drže stalno na oku. Umjesto da svakodnevno podsjećaju na gubitak, slike se izvlače i gledaju u posebnim prilikama, kada je porodica spremna da se prisjeti lijepih trenutaka i oda poštovanje preminulima.
