Zašto muškarci varaju? U nastavku teksta doznajte neke zanimljivosti. Kad god se govori o nevjeri, rasprava brzo postane emotivna. Ljudi pokušavaju razumjeti zašto se to događa i postoji li obrazac koji se može prepoznati. Kod muškaraca se često spominju hormoni, faze života i društvena očekivanja. Iako nijedan od tih elemenata sam po sebi ne objašnjava sve, zajedno mogu dati jasniju sliku o tome što utječe na donošenje odluka koje narušavaju odnos.
-
Biološka podloga: Uloga testosterona i nagona
Testosteron je glavni muški hormon i jedan od ključnih faktora koji oblikuje seksualni nagon. Kod većine muškaraca razina testosterona najviša je u ranim dvadesetima, što se poklapa s razdobljem kada se tijelo nalazi na vrhuncu fizičke energije i spremnosti za reprodukciju. Zbog toga se često pretpostavlja da je nevjera najčešća upravo u tom dobu.
Međutim, istraživanja pokazuju drugačiji trend. Iako je biološki nagon snažan ranije, obrasci ponašanja koji uključuju nevjeru češći su u kasnijim godinama. Veza između razine testosterona i odluka o nevjeri nije jednostavna. Hormoni mogu potaknuti želju, ali odluke se donose u kontekstu života, odnosa i vlastitih vrijednosti.
-
Psihološki okidači: Preispitivanje identiteta i osjećaj nezadovoljstva
Stručnjaci navode da se psihološki čimbenici sve više ističu kao pokretači nevjere kod muškaraca. U razdoblju između kasnih tridesetih i ranih četrdesetih mnogi počinju procjenjivati svoj život, postignuća i ciljeve. To je faza u kojoj se osobe često pitaju jesu li donijele prave odluke, što su propustile i što bi možda željele promijeniti.
Takvo preispitivanje može stvoriti pritisak i unutarnju napetost. Neki muškarci osjećaju da su zaglavili u rutini, bilo da se radi o poslu, obiteljskim obvezama ili svakodnevnim navikama. U takvim situacijama traže potvrdu vlastite privlačnosti ili pokušavaju povratiti osjećaj spontanosti koji povezuju s mlađim godinama. Nevjerni postupci ponekad postaju način bijega od dosade ili osjećaja da se život odvija po unaprijed zacrtanom obrascu.
-
Razdoblje prekretnice: Što se događa između 35. i 45. godine
Vrijeme između 35. i 45. godine često se opisuje kao životna prekretnica. Mnogi se u tim godinama osjećaju razapeto između prošlog i budućeg. S jedne strane postoji osjećaj da je već mnogo toga određeno: karijera, obitelj, obveze. S druge strane javlja se misao da vrijeme polako curi i da možda više neće biti prilika za velike promjene.
Ovaj osjećaj može stvoriti snažan unutarnji konflikt. Neki muškarci počinju vjerovati da im je nestao dio osobne slobode ili uzbuđenja. U takvim razdobljima postoji rizik da će potražiti nešto što im pruža kratkotrajni osjećaj novosti. Iako takvi postupci dugoročno stvaraju probleme, u trenutku se doživljavaju kao način vraćanja kontrole ili dokaza da još uvijek mogu birati vlastiti put.
-
Utjecaj okoline: Kako društvene norme oblikuju ponašanje
Društvo također ima veliku ulogu u formiranju stava o muškosti i vezama. U mnogim sredinama i dalje je prisutna ideja da muškarac mora biti “dokazan”, aktivan i poželjan. Iako se te norme mijenjaju, i dalje su u podlozi brojnih ponašanja.
Stereotip da se muškost mjeri brojem osvojenih partnerica i dalje postoji, bez obzira na to što to većina ljudi svjesno odbacuje. Ipak, podsvjesni pritisak može biti snažan. Muškarci koji se već osjećaju nesigurno zbog karijere, izgleda ili postignuća ponekad se okreću vanjskoj potvrdi kako bi ojačali vlastitu sliku o sebi.
Društveni pritisci posebno djeluju u godinama kada se osoba uspoređuje s vršnjacima. Ako netko vidi druge oko sebe kao uspješnije, slobodnije ili zadovoljnije, može se javiti osjećaj da je zaostao. U tom kontekstu, traženje pažnje izvan veze može izgledati kao način podizanja samopouzdanja.
-
Kako veze mogu ojačati unatoč rizicima
Iako se rizik nikada ne može potpuno ukloniti, postoje načini da parovi održe stabilnost i bliskost. Otvoreni razgovori o potrebama i osjećajima često sprječavaju gomilanje nezadovoljstva. Redovito održavanje emocionalne povezanosti, kao što su zajedničko vrijeme, iskreni razgovori i međusobna podrška, smanjuje distancu koja se ponekad stvori godinama.
Terapija također može biti korisna. Nekima pomaže individualna, a nekima partnerska. Razgovor s neutralnom osobom može otvoriti teme koje su možda dugo potiskivane, ali i pomoći u razumijevanju vlastitih reakcija i nesigurnosti.
