Na izborima 2022. godine, koalicija okupljena oko Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH), koja se sastoji od desetak manjih stranaka, osvojila je ukupno 137.340 glasova. Ovaj broj glasova omogućio im je četiri mandata u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, što čini manje od 10% od ukupno 42 zastupnika. Ipak, unatoč tako ograničenoj parlamentarnog prisutnosti, HDZ BiH danas drži gotovo polovinu izvršne vlasti na državnom nivou.
Ova situacija, kakvu ne pamti politička praksa u Bosni i Hercegovini, otvorila je brojna pitanja o tome kako je moguće da politička grupacija s tako malim izbornim rezultatom ima tako ogroman institucionalni utjecaj. Upravo na to ukazuje i lider Liste za pravdu i red, Nebojša Vukanović, koji ističe da se ovakva raspodjela vlasti ne može smatrati ni zakonitom ni legitimnom.
-
Učešće HDZ-a u Vijeću ministara BiH
Trenutna predsjedavajuća Vijeća ministara BiH je Borjana Krišto, članica HDZ-a BiH. Pored nje, HDZ kontroliše još tri ministarstva: Davor Bunoza je ministar pravde, Dubravka Bošnjak ministrica civilnih poslova, dok je Ivica Bošnjak preuzeo resor sigurnosti nakon ostavke i hapšenja Nenada Nešića. Lista se nastavlja: Josip Brkić je zamjenik ministra vanjskih poslova, Slaven Galić zamjenik ministra odbrane, a Ljiljana Lovrić zamjenica ministra spoljne trgovine.
HDZ BiH kontroliše i jednu od ključnih pozicija u administraciji – funkciju generalnog sekretara Vijeća ministara, koju trenutno obavlja Robert Vidović. Ova funkcija ima ogroman operativni značaj jer koordinira rad kompletnog Vijeća ministara. Kada se sve ove pozicije saberu, dolazimo do poraznog podatka: HDZ BiH, sa svega četiri zastupnika, drži gotovo polovinu izvršne vlasti u državi.
-
Nerazmjer glasova i funkcija
Upoređujući podatke s terena, disproporcija postaje još očitija. Srpske političke partije iz Republike Srpske, uključujući poziciju i opoziciju, zajedno imaju 14 poslanika i više od 600.000 osvojenih glasova. Samo SNSD i njegove koalicione partije osvojile su oko 280.000 glasova, dok opozicija predvođena SDS-om, PDP-om i Listom za pravdu i red ima dodatnih 230.000. Uprkos tome, Srbi u Vijeću ministara imaju svega dva ministra: Stašu Košarca i Srđana Amidžića.
Ovaj disbalans dodatno naglašava apsurd u kojem politička grupacija s dvostruko manje glasova ima dvostruko više ministara. Vukanović to naziva institucionalnim nasiljem i političkom otimačinom, koje ne samo da ruši povjerenje u izborni sistem nego i otvara prostor za političke manipulacije.
-
Politička propaganda i mit o “ugroženosti Hrvata”
Jedna od najčešćih teza koju promoviše lider HDZ-a BiH Dragan Čović jeste da su Hrvati u BiH ugroženi i neravnopravni. Međutim, brojke i činjenice govore suprotno. HDZ BiH, sa otprilike desetinom glasova i podrškom otprilike 10% stanovništva, kontroliše ključne segmente državne vlasti, uključujući ministarstva, zamjeničke funkcije, te javne ustanove poput Uprave za indirektno oporezivanje i Granične policije.
Dugogodišnja dominacija u sektoru finansija na nivou Federacije BiH i države, kao i utjecaj na Elektroprenos BiH, jasno pokazuju da HDZ BiH ne samo da nije ugrožen nego već godinama vodi ključne ekonomske i sigurnosne tokove. Vukanović ironično poručuje Čoviću da bi, ako želi da vidi šta znači politička marginalizacija, trebao pogledati položaj Srba u Hrvatskoj, koji su 1991. bili konstitutivan narod, a danas im se čak zabranjuje upotreba ćirilice.
-
Opstrukcija dogovora o Izbornom zakonu
Vukanović tvrdi da Čović namjerno opstruira dogovor o izmjenama Izbornog zakona, jer mu trenutno stanje omogućava političku manipulaciju i monopolizaciju hrvatskog političkog prostora. Cilj je spriječiti da Bošnjaci, koji su većinski narod u Federaciji BiH, izaberu hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Međutim, upravo ta blokada održava narativ o “ugroženosti”, koji Čović koristi za homogenizaciju biračkog tijela i eliminaciju političke konkurencije unutar hrvatskog naroda putem Hrvatskog narodnog sabora.
-
Poniženje opozicije i ignorisanje izborne volje
Zakon o Savjetu ministara BiH jasno propisuje ravnotežu među narodima u raspodjeli funkcija. Međutim, Vukanović navodi da je taj zakon brutalno prekršen, a Srbi iz opozicije potpuno isključeni iz vlasti, iako imaju više glasova od HDZ-a. On posebno ističe ignorisanje izborne volje birača koji su podržali opozicione srpske stranke, te kontinuirane uvrede i pokušaje ponižavanja njihovih predstavnika u državnim institucijama.
Vukanović upozorava da ovakav pristup ne može proći bez posljedica, te poručuje da Lista za pravdu i red neće zaboraviti poniženja i neprijateljski odnos koji su, kako kaže, doživjeli od strane HDZ-a i njihovih partnera.
