Da li znate da većina ljudi pogrešno mjeri pritisak? U nastavku teksta donosimo vam savjet kako da mjerite pritisak. Krvni pritisak je jedan od osnovnih pokazatelja zdravlja srca i krvnih sudova. Njegovo redovno praćenje posebno je značajno kod osoba koje imaju povišen rizik od hipertenzije, srčanih bolesti ili moždanog udara. Međutim, iako većina ljudi kod kuće ima aparat za mjerenje pritiska, mnogi ga koriste pogrešno, što može dovesti do netačnih rezultata i pogrešnih zaključaka o zdravstvenom stanju.
Istraživanje objavljeno u časopisu Hypertension, publikaciji Američkog udruženja za srce, pokazalo je koliko je ova tema ozbiljna. Analizom više od hiljadu fotografija na internetu koje prikazuju mjerenje krvnog pritiska, ustanovljeno je da samo 14 posto prikazuje ispravnu tehniku. Ovaj podatak jasno ukazuje da velika većina ljudi pravi greške koje naizgled djeluju beznačajno, ali imaju ozbiljne posljedice po tačnost rezultata.
-
Najčešće greške prilikom mjerenja
Stručnjaci su uočili nekoliko tipičnih grešaka koje se ponavljaju kod velikog broja ljudi. Najčešća je neoslanjanje podlaktice na sto ili neku čvrstu površinu. Kada ruka nije u pravilnom položaju, aparat može očitati viši ili niži pritisak nego što zaista jeste.
Druga česta greška je nepravilan položaj stopala. Mnogi ljudi tokom mjerenja prekriže noge ili ih ne drže čvrsto na podu. Takav položaj mijenja cirkulaciju i utiče na vrijednosti koje aparat bilježi.
Treći veliki problem jeste razgovor tokom mjerenja. Iako mnogima djeluje bezazleno da pričaju dok im aparat mjeri pritisak, stručnjaci naglašavaju da govor može privremeno povisiti pritisak i poremetiti rezultat.
Osim ovih najčešćih, postoje i dodatne greške poput stavljanja manžetne preko odjeće, nedovoljnog odmora prije mjerenja ili mjerenja odmah nakon fizičke aktivnosti, pušenja ili unosa kofeina. Sve to može dovesti do pogrešne dijagnoze i nepravilnog liječenja.
-
Priprema prije mjerenja
Da bi rezultati bili što precizniji, od ključne je važnosti pravilna priprema. Preporučuje se da se najmanje 30 minuta prije mjerenja izbjegavaju pušenje, alkohol, kafa i bilo kakva fizička aktivnost. Ove navike direktno utiču na rad srca i krvnih sudova i mogu privremeno promijeniti vrijednosti pritiska.
Takođe, važno je isprazniti mokraćni mjehur prije nego što se započne mjerenje. Puni mjehur može podići pritisak, što ponovo vodi do pogrešnih rezultata. Nakon toga, najbolje je sjediti mirno najmanje pet minuta, bez razgovora i pokreta, kako bi se tijelo smirilo i pritisak stabilizovao.
-
Pravilan položaj tijela
Sam položaj tijela tokom mjerenja igra ogromnu ulogu. Osoba treba da sjedi uspravno, sa leđima oslonjenim na naslon stolice, a stopala treba da budu ravno na podu, bez prekrštanja nogu.
Ruka na kojoj se mjeri pritisak mora biti oslonjena na ravnu površinu, poput stola, tako da je manžetna u visini srca. Ako je ruka spuštena prenisko ili podignuta previsoko, očitanje može biti netačno.
Još jedna česta greška jeste mjerenje preko odjeće. Manžetna uvijek mora biti postavljena na golu kožu, oko nadlaktice, neposredno iznad pregiba lakta. Svaka prepreka između manžetne i kože može omesti tačnost mjerenja.
-
Tokom samog mjerenja
Kada aparat počne sa radom, neophodno je ostati potpuno miran. Bez razgovora, smijanja ili pomjeranja tijela, jer i najmanje promjene mogu uticati na rezultat. Osoba treba da diše normalno i da se opusti dok uređaj završava mjerenje.
Stručnjaci savjetuju da se urade najmanje dva mjerenja u razmaku od jedne minute, a zatim da se zabilježi prosječna vrijednost. Ako postoje velike razlike između dva mjerenja, korisno je uraditi i treće, kako bi se dobila što realnija slika.
-
Praćenje i bilježenje rezultata
Mjerenje pritiska nije jednokratan postupak, već proces koji se treba ponavljati redovno, posebno kod osoba sa hipertenzijom ili onih koje su u riziku. Zbog toga je važno voditi evidenciju svih rezultata. Najbolje je zapisivati vrijednosti odmah nakon mjerenja u bilježnicu ili u aplikaciju, a zatim ih periodično dijeliti sa ljekarom.
Ljekari naglašavaju da pojedinačna mjerenja nisu dovoljna da bi se donijeli pouzdani zaključci. Tek kroz praćenje tokom dužeg perioda mogu se uočiti promjene i eventualni obrasci koji ukazuju na potrebu za dodatnim pregledima ili prilagođavanjem terapije.
