Neke namirnice uzrokuju kamen u bubregu. O kojim namirnicama je riječ doznajte u nastavku teksta. Kamen u bubregu, poznat i kao nefrolitijaza, danas je jedan od najrasprostranjenijih uroloških problema. Iako se javlja u svim uzrastima, stručnjaci primjećuju da učestalost raste iz godine u godinu. Problem nastaje kada se u urinu nakupe minerali i soli koji se povežu i formiraju tvrde naslage. Te naslage mogu ostati u bubregu ili se pomjeriti kroz mokraćne kanale, što često dovodi do izuzetno neprijatnog bola i drugih tegoba.
Najčešće se govori o važnosti hidratacije, ali sve više istraživanja potvrđuje da i način ishrane ima snažan uticaj na to hoće li se kamen pojaviti i koliko su velike šanse da se vrati.
Urolog dr J. P. Sing Rana iz bolnice BLK–Max Super Specialty Hospital u Nju Delhiju objašnjava da se kamen ne stvara slučajno. Prema njegovim riječima, određene vrste namirnica, zajedno sa nedovoljnim unosom tečnosti, znatno povećavaju rizik.
-
Kako prehrambene navike utiču na nastanak kamena
Podaci objavljeni u Journal of Clinical Medicine i Nutrients pokazuju da se nefrolitijaza javlja kod jedan do 13 procenata odraslih širom svijeta. Još važnije, kod velikog broja oboljelih kamen se ponavlja. Statistika navodi da se problem vraća kod trećine pacijenata u periodu od deset godina.
Ishrana se već dugo smatra jednim od ključnih faktora rizika. Razlog je jednostavan: sastav mokraće mijenja se u zavisnosti od toga šta osoba jede i pije.
Dr Rana ističe da se najčešće formiraju kalcijum-oksalatni kamenci. Oni nastaju kada se oksalat, prirodna biljna kiselina, poveže sa kalcijumom u urinu. Hrana bogata oksalatima u tome igra veliku ulogu. Na listi su spanać, bademi, čokolada, gazirana pića i još mnoge druge namirnice koje se svakodnevno konzumiraju. Kada se oksalat nagomila u većim količinama, stvara idealne uslove za početak kristalizacije.
So je takođe važan faktor. Prekomjerno unošenje soli povećava izlučivanje kalcijuma putem urina. Što je više kalcijuma u mokraći, veće su šanse da se poveže sa oksalatom i formira kamen.
Uz to, ishrana bogata životinjskim proteinima utiče na porast mokraćne kiseline. To je posebno izraženo kod konzumiranja crvenog mesa i određenih morskih plodova. Kada se mokraćna kiselina poveća, urin postaje kiseliji i lakše se stvaraju uratni kamenci.
Nacionalna fondacija za bubrege navodi da purini, koji se nalaze u mesu, iznutricama i školjkama, dodatno podstiču stvaranje mokraćne kiseline. To stvara uslove pogodnije za kristalizaciju.
-
Šta je poželjno, a šta nije u svakodnevnoj prehrani
Dr Rana preporučuje jasan i umjeren pristup. Hidratacija ostaje važna tema, jer razblažen urin otežava stvaranje kristala. Međutim, naglasak se sve više stavlja na odabir namirnica.
Preporučuje se smanjen unos oksalata i soli. U praksi to znači pažljiv odabir grickalica, izbjegavanje prekomjerne upotrebe industrijske hrane i umjerenost kod zelenog lisnatog povrća koje je bogato oksalatom.
Zanimljivo je da mliječni proizvodi, suprotno mišljenju mnogih, tvrdi dr Rana, mogu biti korisni u određenoj količini. Kalcijum iz hrane veže oksalat još u crijevima, prije nego što dospije u krvotok i urin, pa se tako smanjuje vjerovatnoća da će oksalat uopće ući u bubrege.
Prednost treba dati namirnicama bogatim vlaknima, voću i povrću sa niskim sadržajem oksalata. Takva hrana podržava zdravu probavu i stabilan sastav urina.
Dr Rana takođe napominje da pivo, za koje mnogi pogrešno vjeruju da „pomaže čišćenju bubrega“, zapravo može da izazove dehidraciju. To stvara suprotan efekat i može pogoršati stanje.
-
Kako prepoznati problem i koje su mogućnosti liječenja
Kamen u bubregu najčešće se prepoznaje po naglom i jakom bolu u leđima ili donjem dijelu stomaka. Bol se može širiti prema preponama i dolazi u talasima. Uz njega se često javljaju mučnina, povraćanje, promjene u boji mokraće i potreba za češćim mokrenjem.
Terapija zavisi od veličine i sastava kamena. Manji kamenci obično se izbace prirodnim putem uz odgovarajuću medicinsku podršku. Kod većih kamenaca koriste se savremene procedure kao što su litotripsija, lasersko razbijanje i minimalno invazivne operacije. U posebnim situacijama primjenjuje se perkutana nefrolitotomija ili robotska hirurgija. Dr Rana naglašava da su ove metode danas veoma precizne i bezbjedne kada ih izvodi stručan tim.
