Gdje pronaći vitamin B17 i kako ga koristiti? U nastavku teksta vam otkrivamo. Tijekom posljednjih desetljeća pojavile su se brojne teorije koje pokušavaju objasniti nastanak raka izvan okvira klasične medicine. Jedna od njih polazi od pretpostavke da je rak rezultat dugotrajnog poremećaja metabolizma, a ne isključivo genetske greške ili slučajne mutacije. Prema toj ideji, bolest se razvija kada tijelu kroz dulje razdoblje nedostaje određeni vitalni sastojak potreban za normalno funkcioniranje stanica.
Na toj osnovi američki biokemičar Ernst T. Krebs sredinom 20. stoljeća započeo je istraživanja kemijskih tvari koje se prirodno pojavljuju u hrani, a za koje je smatrao da imaju ulogu u zaštiti organizma. Njegov rad doveo je do izdvajanja supstance koju je nazvao vitaminom B17, poznate i pod imenima amygdalin i laetril.
-
Kontroverze oko laetrila
Od samog početka, ideja da se rak može povezati s nedostatkom „vitamina“ izazvala je snažne reakcije. U znanstvenim i medicinskim krugovima Krebsove tvrdnje dočekane su s velikom skepsom, a koncept liječenja raka prirodnim spojevima bio je često ismijavan i proglašavan neutemeljenim.
Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) ubrzo je pokrenula kampanju protiv laetrila, navodeći kao glavni razlog sigurnosne rizike. Posebno se isticala činjenica da amygdalin u svojoj strukturi sadrži cijanid, tvar poznatu po svojoj toksičnosti. Kritičari su tvrdili da se radi o opasnom spoju, dok su pobornici naglašavali da mnoge namirnice koje svakodnevno konzumiramo također sadrže prirodne toksine u količinama koje organizam može neutralizirati.
U raspravama se često zanemarivala šira slika prehrane i količina, kao i razlika između izoliranih kemijskih spojeva i njihove prisutnosti u prirodnom obliku unutar hrane.
-
Ekonomski i društveni aspekti rasprave
Protivljenje laetrilu nije se odvijalo samo na znanstvenoj razini. Često se isticalo da farmaceutska industrija ima snažan interes u razvoju i prodaji skupih lijekova za liječenje raka, dok bi prirodni i jeftini pripravci, ako bi se pokazali učinkovitima, značajno poremetili postojeći sustav.
Unatoč službenim zabranama i negativnom publicitetu, dio liječnika i terapeuta nastavio je istraživati Krebsove ideje u praksi. Prema njihovim navodima, u pojedinim slučajevima zabilježena su poboljšanja kod pacijenata, što je dodatno potaknulo interes javnosti i otvorilo prostor za alternativna tumačenja bolesti.
-
Prehrambeni obrasci izoliranih zajednica
Jedan od često navođenih argumenata u prilog vitaminu B17 odnosi se na prehranu tradicionalnih i izoliranih zajednica. U raznim istraživanjima spominju se Eskimi, stanovnici doline Hunza te druga plemena koja konzumiraju hranu bogatu sirovim biljnim namirnicama i sjemenkama.
Zajedničko tim populacijama, prema dostupnim podacima, jest vrlo niska stopa pojave malignih bolesti. Pobornici laetrila tu činjenicu povezuju s unosom namirnica koje prirodno sadrže amygdalin, dok kritičari upozoravaju da na zdravlje tih zajednica utječe niz drugih čimbenika, uključujući fizičku aktivnost, okoliš i ukupni način života.
-
Što se podrazumijeva pod vitaminom B17
Vitamin B17 nije vitamin u klasičnom smislu, već naziv koji je Krebs dao spoju amygdalinu. Ta je tvar prvi put izolirana još 1830. godine iz gorkog badema. Kemijski gledano, riječ je o prirodnom glikozidu koji se nalazi u sjemenkama i košticama mnogih biljaka.
Ernst T. Krebs mlađi, koji je živio i radio u SAD-u, bio je ključna osoba u popularizaciji amygdalina kao potencijalnog antikancerogenog sredstva tijekom 1950-ih godina. Njegovi radovi postavili su temelje kasnijim raspravama, iako nikada nisu u potpunosti prihvaćeni od strane službene medicine.
-
Prirodni izvori amygdalina
Amygdalin se prirodno pojavljuje u nizu biljnih namirnica. Najčešće se spominje u košticama marelice, ali prisutan je i u gorkim bademima, košticama jabuka, krušaka i šljiva, kao i u trešnjama, ribizlu i nekim vrstama bobičastog voća.
Manje količine mogu se pronaći u žitaricama poput prosa, ječma i heljde, zatim u mahunarkama, leći i sjemenkama lana. Upravo zbog široke rasprostranjenosti u prirodi, zagovornici ove teorije smatraju da je ljudski organizam evolucijski prilagođen prisutnosti tih spojeva u prehrani.
-
Mehanizam djelovanja prema Krebsovoj teoriji
Prema objašnjenju koje je ponudio Krebs, amygdalin se sastoji od molekula glukoze, benzaldehida i cijanida. U toj vezanoj formi, spoj je kemijski stabilan. Teorija tvrdi da se razgradnja događa tek u prisutnosti određenih enzima, osobito beta-glukozidaze.
Zagovornici navode da su stanice raka metabolički aktivnije i da imaju povećanu potrebu za glukozom. U tom kontekstu, amygdalin se opisuje kao svojevrsni „trojanski konj“, iako takva usporedba pripada više području metafore nego dokazanoj biokemiji.
-
Širi pristup metabolizmu i zdravlju
I unutar alternativnih pristupa, često se naglašava da se nijedna bolest ne može promatrati izolirano. Rak se, prema tom shvaćanju, ne povezuje samo s jednim nedostatkom, već s cjelokupnim poremećajem metaboličke ravnoteže.
Zbog toga se u tim krugovima često govori o važnosti enzima, minerala i vitamina u širem smislu, kao i o potrebi da se organizmu osiguraju uvjeti za normalno funkcioniranje. Takav pogled na zdravlje stavlja naglasak na prehranu, način života i dugoročne navike, a ne na pojedinačne supstance kao čarobno rješenje.
Često se upravo kroz zdravstvene poteškoće ljudi okreću jednostavnijim, prirodnijim pristupima i počinju propitivati uvriježene obrasce razmišljanja o bolesti i liječenju.
