Uzrok masne jetre nije alkohol, već jedan sastojak kojeg svi koristimo. O kojem sastojku je riječ doznajte u nastavku teksta. Danas je gotovo nemoguće govoriti o zdravoj ishrani, a da se ne dotaknemo teme šećera. Mnogi ljudi su uvjereni da su napravili veliku promjenu onog trenutka kada su prestali da dodaju šećer u kafu ili su izbacili kolače iz svakodnevne rutine. Međutim, prava priča počinje tek kada shvatimo koliko je šećer duboko ugrađen u industrijsku hranu i na koliko načina ga unosimo, a da toga često nismo ni svjesni.
Nije problem samo u bijelim kristalima koje vidimo. Mnogo veći izazov su oblici šećera koji se kriju iza stručnih naziva na deklaracijama. Jedan od najčešćih i najzastupljenijih je glukozno-fruktozni sirup, sastojak koji je postao gotovo standard u proizvodnji slatkiša, napitaka i brojnih drugih prerađenih proizvoda.
-
Šećer u savremenoj prehrambenoj industriji
Šećer se godinama označava kao jedan od glavnih neprijatelja zdravlja. Ipak, bez obzira na lošu reputaciju, on je i dalje temelj velikog dijela prehrambene industrije. Razlog je jednostavan: jeftin je, lako dostupan i snažno utiče na ukus hrane. Ljudi prirodno vole sladak ukus, a proizvođači to znaju.
Kako su potrošači postali oprezniji, tako su i nazivi na etiketama postali složeniji. Umjesto jednostavne riječi “šećer”, sada često nailazimo na izraze poput glukozni sirup, fruktozni sirup, glukozno-fruktozni sirup ili visoko fruktozni sirup. Iako zvuče tehnički, svi oni označavaju varijacije istog principa – kombinaciju glukoze i fruktoze u različitim omjerima.
Glukoza je osnovni izvor energije za naše tijelo. Naše ćelije je koriste za normalno funkcionisanje, a organizam je sposoban da je relativno efikasno preradi. Fruktoza je, s druge strane, slađa i zbog toga vrlo primamljiva proizvođačima. Manja količina daje intenzivniji sladak ukus, što smanjuje troškove, a povećava zadovoljstvo potrošača.
-
Razlika između prirodne i industrijske fruktoze
Česta je zabluda da je fruktoza automatski zdrava jer je nalazimo u voću. Međutim, važno je napraviti jasnu razliku između fruktoze iz cjelovitih namirnica i one koja se dobija industrijskim procesima.
Kada pojedemo voće, unosimo mnogo više od samog šećera. Tu su vlakna koja usporavaju apsorpciju, voda koja doprinosi hidrataciji, vitamini, minerali i različiti antioksidansi. Zahvaljujući vlaknima, nivo šećera u krvi raste postepeno, a osjećaj sitosti traje duže.
Industrijska fruktoza je potpuno drugačija priča. Najčešće se dobija iz kukuruznog skroba kroz hemijski proces u kojem se glukoza pretvara u fruktozu. Rezultat je sirupasta masa koja sadrži kombinaciju glukoze i fruktoze u precizno određenim omjerima. Takav proizvod nema vlakna, nema vitamine i nema nutritivnu vrijednost osim kalorija.
Upravo ta koncentrisana forma predstavlja problem, jer se lako dodaje u velike količine proizvoda bez da potrošač odmah primijeti koliko je šećera zapravo unio.
-
Kako organizam reaguje na glukozno-fruktozni sirup
Jedna od ključnih razlika između glukoze i fruktoze je način na koji ih tijelo obrađuje. Dok glukozu mogu koristiti gotovo sve ćelije, fruktoza se metaboliše gotovo isključivo u jetri. Kada se unosi u malim količinama, organizam to može podnijeti bez većih problema. Međutim, savremena ishrana često podrazumijeva znatno veće količine.
Ako jetra stalno mora da obrađuje velike doze fruktoze, dolazi do njenog preopterećenja. Vremenom se može razviti nakupljanje masti u jetri, što je poznato kao masna jetra. Pored toga, povećava se proizvodnja masnoća koje dospijevaju u krvotok, što može doprinijeti poremećajima masnoća u krvi i povećanju tjelesne mase.
Još jedan problem je što fruktoza ne utiče na hormone sitosti na isti način kao glukoza. Nakon konzumiranja proizvoda bogatih glukozno-fruktoznim sirupom, često ne dolazi do jasnog signala da smo unijeli dovoljno energije. To može dovesti do prejedanja i dodatnog unosa kalorija.
Dugoročno gledano, prekomjerna konzumacija ovih sirupa povezuje se sa povećanim rizikom od gojaznosti, insulinske rezistencije i različitih metaboličkih poremećaja. Posebno zabrinjava činjenica da su takvi proizvodi lako dostupni djeci i mladima kroz slatkiše i gazirana pića.
-
Gdje se najčešće nalazi i zašto je toliko zastupljen
Glukozno-fruktozni sirup nalazi se u širokom spektru proizvoda: čokoladicama, keksima, industrijskim kolačima, žitaricama za doručak, zaslađenim jogurtima, bezalkoholnim pićima, pa čak i u nekim gotovim umacima i preljevima. Razlog njegove popularnosti u industriji je jasan. Jeftin je, produžava rok trajanja proizvoda i poboljšava teksturu i ukus.
Hrani daje osjećaj punoće i intenzivnu slatkoću koja podstiče želju za ponovnim konzumiranjem. Upravo zbog toga ga proizvođači rado koriste. Sa druge strane, potrošači često nisu svjesni koliko često i u kojim količinama ga unose.
Ako želimo smanjiti unos skrivenih šećera, prvi korak je pažljivo čitanje deklaracija. Što je lista sastojaka kraća i razumljivija, to je proizvod vjerovatno manje prerađen. Biranje svježih i cjelovitih namirnica umjesto industrijskih proizvoda može značajno smanjiti unos glukozno-fruktoznog sirupa, bez potrebe za drastičnim dijetama ili potpunim odricanjem od slatkog ukusa.
