Jedan od viših inspektora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), izjavio je: „Iskoristili su nas kao topovsko meso. Gurnuli nas da se sukobimo s MUP-om Republike Srpske, a sada istog tog čovjeka samo puste iz pritvora kao da se ništa nije dogodilo.” On je reagovao na vijest da je Milorad Dodik, nakon višemjesečnog izbjegavanja pravosuđa, konačno pristupio Tužilaštvu BiH – i odmah potom bio pušten uz mjere zabrane.
Ova izjava nije tek emotivna reakcija – ona odražava osjećaj izdaje i nemoći koji prožima redove državne policije. Dodik je četiri mjeseca ignorisao pozive na ispitivanje, tokom kojih su SIPA-i stizale naredbe da ga privede. Iako su pokušali više puta, sve je bilo uzalud. Na terenu su ih dočekivale barikade i otpor, a na višem nivou – političke igre i institucionalna blokada.
-
Ruke vezane, autoritet ponižen
Jedan od najnapetijih trenutaka desio se ispred zgrade Vlade Republike Srpske u Istočnom Sarajevu, kada je došlo do opasne konfrontacije između SIPA-e i teško naoružanih pripadnika entitetskog MUP-a. Izvori iz agencije tvrde da su bili na korak od oružanog sukoba. Ipak, povukli su se. Naredba za povlačenje stigla je odozgo, dok su iz Tužilaštva stizale kontradiktorne instrukcije koje su dodatno zbunjivale policijske službenike na terenu.
I dok su inspektori pokušavali da postupe po zakonu, istovremeno su trpili otvorene prijetnje. Milorad Dodik je iz svojih medijskih istupa ismijavao službenike SIPA-e, posebno one bošnjačke nacionalnosti, nazivajući ih „budalama“ i „provokatorima“. Njegove riječi dodatno su raspirivale atmosferu linča, stvarajući situaciju u kojoj su državni službenici postajali meta javne i političke harange.
-
Sud kao politički instrument?
Pravi udarac stigao je tek danas – kada je Sud BiH, nakon što je Dodik napokon došao u Tužilaštvo, odlučio da mu ukine pritvor i odredi blaže mjere zabrane. Za inspektore koji su riskirali vlastiti integritet i sigurnost, ovo je jasna poruka: pravila ne vrijede za sve jednako.
Pitanja su odmah počela da se roje. Ko je donio odluku o ovakvom epilogu? Ko je odjednom odlučio da Dodik više ne predstavlja opasnost, iako je do jučer važio za osobu koja bježi od zakona? Unutar SIPA-e se govori o tome da su pojedini tužioci i sudije od početka radili protiv zakonskih procedura – iza leđa agenciji koja je zadužena za sprovođenje istih tih zakona.
-
Tajni dogovori, javne prijetnje
Službenici Granične policije BiH, takođe su pogođeni ovim razvojem događaja. Prema riječima njihovih kolega, traženo je da hapse Dodika na graničnim prelazima, iako je bilo poznato da je okružen naoružanim osobama. U pitanju je bila nerealna naredba, data bez procjene rizika ili operativne podrške. Sada, kada su se institucije povukle, graničari se osjećaju jednako izigrano kao i njihovi kolege iz SIPA-e.
U pozadini čitave operacije – ili, bolje rečeno, njene sabotaže – pominje se i uloga Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA). Prema tvrdnjama više izvora, OSA je imala potpune informacije o kretanju Dodika, ali ih nije dijelila s drugim agencijama. Takvo ponašanje baca sumnju na mogućnost da su obavještajci namjerno opstruisali hapšenje kako bi omogućili političku trgovinu iza kulisa.
-
Pad sistema: pravosuđe, VSTV i politička sprega
Javnost sada s pravom traži odgovore. Zašto je Sud ukinuo pritvor osobi koja je otvoreno ignorisala zakonske obaveze? Zašto je Tužilaštvo pristalo na ovakav rasplet? I najvažnije – zašto Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) ne reaguje na politički pritisak koji očigledno deformiše rad pravosudnih institucija?
Ono što se među policijskim službenicima šapatom već govori postaje sve jasnije – sprema se potpuna rehabilitacija Milorada Dodika. Prvi korak u tom procesu bio je njegovo „dragovoljno“ pojavljivanje, a drugi – ukidanje pritvora. Sve ostalo vodi prema oslobađajućoj presudi, ili potpunom zatvaranju predmeta.
Kao kolateralna šteta već se pominje sutkinja Sena Uzunović. Unutar pravosudnih krugova se spekuliše da će ona biti žrtvovana kako bi se prikrila politička nagodba u pozadini. Njen slučaj mogao bi poslužiti kao dimna zavjesa – formalno pokazujući da sistem „funkcioniše“, dok se istovremeno uklanja svaki trag institucionalne pobune protiv političke volje.
