Šta znači kada gost pomaže konobaru? U nastavku teksta vam otkrivamo. U svakodnevnom životu postoje trenutci koji traju nekoliko sekundi, a ipak govore više nego dugi razgovori. Jedan od takvih prizora često se dogodi u restoranu. Gost primijeti da konobar jedva balansira hrpu tanjira, ustane sa stolice i bez razmišljanja mu ih pruži. Mnogi bi to opisali kao sitnicu, ali psihologija ponašanja uči nas da se baš u tim malim reakcijama krije duboka poruka o karakteru, navikama i načinu na koji osoba pristupa drugim ljudima. Gesta koja izgleda spontano zapravo otkriva mnogo o nečijem unutarnjem svijetu.
-
Razumijevanje tuđeg tereta kao znak razvijene empatije
Osoba koja pomogne konobaru često to učini iz jednostavnog osjećaja za drugog čovjeka. Nije riječ samo o tome da želi ubrzati posluženje ili završiti obrok bez zastoja. Riječ je o tome da vidi da je drugoj osobi teško i da želi smanjiti napor. Empatija funkcionira kao nevidljivi radar. Takve osobe primijete izraze lica, tempo kretanja i opću atmosferu. Kada uoče da je neko opterećen, prirodno se javi potreba da se olakša situacija. Psiholozi ovakvo ponašanje povezuju s emocionalnom inteligencijom koja se najčešće očituje kroz male, tihe geste.
-
Kada status ne igra nikakvu ulogu
U restoranima obično postoji jasna podjela. Postoje gosti i postoji osoblje, a svako ima svoju ulogu. Međutim, osobe koje bez oklijevanja pomažu konobaru pokazuju da tu podjelu ne doživljavaju kao razliku u vrijednosti. Neki ljudi smatraju da je njihova uloga isključivo da konzumiraju uslugu, a svako odstupanje od te ideje vide kao ponižavanje. Oni koji pomažu ne vode se takvim razmišljanjem. Nemaju potrebu dokazati da su iznad nekoga niti osjećaju da bi im takav čin umanjio važnost. U psihološkom smislu to ukazuje na stabilan ego i izostanak potrebe za isticanjem statusa.
-
Navike iz doma koje se prelijevaju u javni prostor
Veliki broj ljudi razvija svoje obrasce ponašanja još u mladosti. Ako je neko odrastao u kući gdje se uredno dijelili poslovi, gdje se pomagalo gostima ili komšijama, velika je vjerovatnost da će te vrijednosti zadržati i kasnije. Ovakve osobe ne razmišljaju puno prije nego što učine nešto korisno. Njihova reakcija dolazi iz navike. Takvo ponašanje pokazuje da su im internalizirane vrijednosti poput solidarnosti i brige za druge. U mnogim radničkim i tradicionalnim porodicama uči se da niko nije iznad posla i da je zajedništvo važnije od individualnog komfora.
-
Potreba za stvaranjem ugodne atmosfere
Postoji mogućnost da pojedinci pomognu konobaru jer žele ostaviti pozitivan dojam. Možda im je važno kako ih doživljavaju ljudi za stolom, možda im je stalo do toga da budu viđeni kao ljubazni i kulturni. Takav motiv ne mora biti negativan. Ljudi koji teže ugodnim odnosima često čine male prosocijalne radnje kako bi prostor oko sebe učinili prijatnijim. U psihologiji se to smatra oblikom društvenog usklađivanja. Osoba želi biti percipirana kao neko ko doprinosi zajedničkoj dobrobiti.
-
Spontanost kao osobina otvorenih ljudi
Neki gosti reagiraju impulsivno i opušteno. Ne razmišljaju o pravilima ponašanja, ne pitaju se je li nešto primjereno. Ako osjete da je nekom potrebna pomoć, jednostavno naprave ono što im se čini ispravno. Takve osobe obično su manje opterećene mišljenjima drugih, a više okrenute trenutnoj situaciji. Njihova spontanost često ukazuje na otvorenost ka iskustvima i manju socijalnu anksioznost. Vole prirodnu komunikaciju, bez ukočenih formalnosti, pa zato i u restoranima stvaraju topliji kontakt s ljudima oko sebe.
-
Mala gesta kao odraz unutrašnjeg sistema vrijednosti
Način na koji se neko ponaša prema osoblju u restoranu često otkriva i kako se ponaša u drugim životnim okolnostima. Ljudi koji pomažu u sitnicama obično su pouzdani i u složenijim situacijama. Pokazuju da se njihove misli, emocije i djela slažu. Nisu ljubazni samo kada imaju korist od toga. Često upravo male situacije, one koje se dogode dok niko posebno ne gleda, pokažu najviše o nečijem karakteru.
