Šta treba da uradite sa slavskim kolačem, slavskim žitom i svijećom poslije slave? U nastavku teksta vam otkrivamo. Krsna slava zauzima posebno mjesto u životu pravoslavnih porodica kod Srba. To nije samo datum u kalendaru niti običan porodični ručak, već dan ispunjen dubokim značenjem, molitvom i osjećajem pripadnosti. Slava okuplja porodicu, rodbinu i prijatelje, podsjeća na pretke i čuva vjeru kroz vjekove. Iako se način proslave može razlikovati od kuće do kuće, suština slave ostaje ista – zahvalnost Bogu i poštovanje sveca zaštitnika doma.
U središtu slavskog dana nalazi se trpeza, ali ona nema samo ulogu da nahrani goste. Svaki element na njoj nosi svoju simboliku i duhovnu poruku. Posebno mjesto zauzimaju četiri osnovna obilježja krsne slave: slavski kolač, slavsko žito, svijeća i vino. Bez njih slava ne bi imala svoj puni smisao.

-
Hljeb kao temelj slavske trpeze
Slavski kolač je jedan od najupečatljivijih simbola slave. Riječ je o posebnom hljebu koji se priprema s pažnjom i poštovanjem, najčešće od bijelog pšeničnog brašna, vode, kvasca i malo soli. Njegov okrugli oblik simbolizira vječnost i Božju savršenost, dok ukrasi na kori imaju duboko religijsko značenje.
Na kolaču se često nalaze oznake IS HS NI KA, koje poručuju da Isus Hristos pobjeđuje. Tu su i krst, klasovi pšenice, grozdovi i drugi motivi koji podsjećaju na plodnost, život i vjeru. Slavski kolač se ne reže nožem kao običan hljeb, već se lomi ili okreće, najčešće uz molitvu i prisustvo svijeće.
Ovaj hljeb predstavlja zahvalnost porodice za sve što je primila tokom godine – zdravlje, mir, radost i iskušenja. On je znak zajedništva, jer se dijeli sa svima koji dođu u kuću, bez obzira na razlike.
-
Žito kao podsjetnik na prolaznost i nadu
Slavsko žito, poznato i kao koljivo, priprema se od kuhane pšenice i najčešće se zaslađuje šećerom ili medom, a potom ukrašava mljevenim orasima. Na prvi pogled, riječ je o jednostavnom jelu, ali njegova simbolika je snažna i višeslojna.
Pšenica je u hrišćanstvu simbol smrti i vaskrsenja. Zrno koje se sije mora najprije da „umre“ u zemlji da bi iz njega iznikla nova biljka. Upravo zbog toga žito podsjeća na vjeru u vječni život i vaskrsenje, ali i na sjećanje na preminule članove porodice.
Žito se obično prvo nudi gostima, prije nego što sjednu za sto. Taj čin ima smisao dijeljenja i podsjećanja da je slava više od gozbe – ona je i duhovni čin. Najčešće ga nudi domaćica, kao znak brige i gostoprimstva.
-
Svjetlost i vino u čast sveca
Slavska svijeća se pali ujutro na dan slave i predstavlja svjetlost Hristove vjere. Ona simbolizuje Božju prisutnost u domu i podsjeća ukućane na put kojim treba da idu. Svijeća obično gori tokom većeg dijela dana, dok traje slavlje i dolazak gostiju.

Kada dođe trenutak da se svijeća ugasi, to se čini vinom, a ne puhanjem. Vino je simbol radosti, ali i Hristove krvi, koja je prolivena za spasenje ljudi. Ovaj čin ima posebno značenje i izvodi se s pažnjom i poštovanjem.
Vino se nalazi i na slavskom stolu, gdje se koristi prilikom lomljenja kolača i posluženja žita. Ono dodatno naglašava zajedništvo i svečanost trenutka.
-
Odnos prema slavskim simbolima nakon proslave
Nakon što se slava završi, često ostanu dijelovi slavskog kolača i žita. U narodu postoji uvjerenje da se ovi simboli ne smiju bacati, jer su osvećeni molitvom i imaju duhovnu vrijednost.
Slavski kolač se može iskoristiti na različite načine. Može se podgrijati, ispeći ili upotrijebiti za jela poput popare ili prženica. Važno je da se pojede s poštovanjem, a ne da završi u otpadu. Ako se ne može iskoristiti u domaćinstvu, može se dati životinjama.
Slavsko žito se može čuvati u frižideru nekoliko dana. Često se ponovo posluži ukućanima ili gostima, a nekada se kombinuje sa šlagom ili voćem. U svakom slučaju, prema njemu se postupa s pažnjom, jer podsjeća na vjeru, pretke i smisao same slave.
Kroz slavski kolač, žito, svijeću i vino, krsna slava čuva identitet porodice i prenosi vrijednosti s generacije na generaciju. Ovi običaji ne služe samo da bi se ispoštovala tradicija, već da bi se sačuvala veza između prošlosti, sadašnjosti i vjere koja okuplja porodicu oko istog stola.











