U srpskom pravoslavnom kalendaru postoji veliki broj svetaca koji vjernici slave a među njiam je i Spasovdan koji se smatra najsretnijim danom u godini a u nastavku saznajte i zašto.
Uskrs je značajan kršćanski blagdan u spomen na ključni događaj u životu Isusa Krista: njegovo uzašašće na nebo. Ovaj blagdan tradicionalno se slavi 40 dana nakon Uskrsa, koji je uvijek u četvrtak, a označava kraj Kristovog vremena na zemlji nakon njegovog uskrsnuća. Prema kršćanskoj tradiciji, vjeruje se da se toga dana Isus Krist konačno ukazao svojim učenicima, prenijevši im svoje posljednje upute i poslanje prije uzašašća na nebo, gdje sada sjedi s desne Bogu Ocu.
- Ovaj značajan događaj nadilazi puko povijesno sjećanje; Prenosi duboku poruku nade i vjere: život se nastavlja nakon smrti, a Božja volja nadilazi sva zemaljska ograničenja. Srž kršćanskog poslanja sadržana je u riječima koje je Krist uputio svojim učenicima: “Idite u sve krajeve zemlje i propovijedajte Evanđelje svakom stvorenju. Oni koji povjeruju i pokrste se bit će spašeni; a koji ne povjeruju bit će osuđeni.” Ovim izjavama započinje nova era u crkvenoj povijesti — globalno širenje kršćanstva. Krist je zatim zajamčio učenicima dolazak Duha Svetoga – Duha Tješitelja – koji će ih ojačati, prosvijetliti njihovo razumijevanje i olakšati širenje njihove vjere.
Međutim, on im je rekao da ostanu u Jeruzalemu dok se ovaj događaj ne dogodi. Od te prilike dolazi i naziv praznika Spasovdan, koji predstavlja dan spasa, dan nade i dan koji oličava plemenitu težnju hrišćanskog života. Spasovdan je ponos Beograda i simbol njegovog duhovnog identiteta. Osim svojih dubokih vjerskih implikacija, Spasovdan ima značajan značaj u povijesnom narativu glavnog grada Srbije, Beograda. Ovaj praznik je poznat kao zaštitnik grada, a postoji od 1403. godine.
Upravo je ove godine despot Stefan Lazarević, vrlo cijenjeni vladar u srpskoj povijesti, proglasio Beograd glavnim gradom srednjovjekovne Srbije. U tom presudnom trenutku Beograd je dobio svoje inauguracijske službene simbole — grb i zastavu — koji obilježavaju Spasovdan kao dan kada je grad duhovno i prepoznatljivo uspostavljen kao prijestolnica. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, komunistički režim ukinuo je obilježavanje važnosti grada, zbog čega se Spasovdan godinama ne slavi u tom svojstvu. Tek 1992. godine Spasovdan je ponovno uveden kao službena slava grada Beograda.
Tom obnovom preuređena je Spasovdanska procesija, tradicionalna procesija koja spaja crkvene i pučke elemente, koja prolazi ulicama grada kao javna manifestacija duhovnog jedinstva, vjere i povijesnog sjećanja. Simbolika blagdana i izraz vjere. Uzašašće Gospodina Isusa Krista ima duboko teološko i duhovno značenje. Svojim uskrsnućem pobijedio je smrt, a svojim uzašašćem otkrio da je Njegovo kraljevstvo duhovne, nebeske i vječne naravi. U tom presudnom trenutku učenici su shvatili njegovu cjelokupnu misiju – da njihov poziv nije uspostaviti zemaljsko kraljevstvo, već voditi ljude putem spasenja, vjere, nade i ljubavi.
Blagdan Uzašašća podsjeća vjernike na važnost duhovnog uzdizanja, naglašavajući nužnost zamjene svakodnevnih briga molitvom, razumijevanjem i unutarnjim mirom. O ovome danu svjedoče pjesme kojima odzvanjaju crkve i radošću ispunjeni domovi, dok vjernici liturgijom i molitvom uzdižu svoje misli k nebu, gajeći nadu da će i oni u svome životu postići vječni mir i duhovno ispunjenje. Tradicionalna vjerovanja, običaji i duhovne prakse. Stoljećima se smatra jednim od najradosnijih i najsretnijih dana u godini, ovu prigodu karakterizira kulturna tradicija koja nalaže izbjegavanje napornog fizičkog rada.
Posebno se izbjegavaju aktivnosti vezane uz poljoprivredu, građevinu ili teške strojeve, jer se vjeruje da bi dan trebao biti rezerviran za duhovne potrage, molitvu, kontemplaciju te mirno i radosno štovanje Boga. Među najstarijim običajima je izrada križeva od ljeskovih grančica, koji se nose ili postavljaju na raznim mjestima kao što su ispred kuće, dvorište, polja i livade. Ovi križevi služe kao simboli zaštite, zdravlja, plodnosti, mira i blagostanja. Čuvaju se tijekom cijele godine, nakon čega se na dan Uskrsa plete novi križ. Jagode su se tradicionalno jele za Uskrs jer se vjerovalo da donose radost, zdravlje i blagostanje u nadolazećoj godini.
Ovaj je blagdan često služio kao povod za obilan obiteljski objed, na kojem su se okupljali svi ukućani, rodbina i prijatelji. Značajno jelo na slavskom stolu bila je čičvara, tradicionalni pripravak od kukuruznog brašna i mlijeka. Osim toga, bilo je poznato narodno vjerovanje koje je odvraćalo od dnevnog drijemanja, jer se vjerovalo da će onaj tko zaspi na Spasovdan do kraja godine biti pospan i bezvoljno. Određene tradicije nalagale su da se žene i djeca suzdrže od kupanja, dok se muškarcima savjetovalo da se ne briju. Osim toga, bio je običaj da se na gozbi žrtvuje janje, koje je također služilo kao simbol žrtve i zahvalnosti Bogu.
Nakon bogoslužja vjernici su jedni druge pozivali na ručak, na kojem je uz molitvu, pjesmu, zdravice i blagovanje obilježen blagdan. U međuvremenu, oni koji nisu ugostili goste okupili su se ispred crkava i samostana, gdje je blagdansko ozračje odražavalo sajam, pjesmu, ples, kolače i vino. U vremenu obiljem obveza, informacija i briga, Uskrs nas potiče da zastanemo, razmislimo i zapitamo se: gdje nalazimo vjeru, mir, nadu i ljubav? Ovaj blagdan služi kao podsjetnik na prevladavanje izazova svakodnevnog života, potičući nas da dublje zaronimo u svoju nutrinu kako bismo otkrili svoju inherentnu snagu. Doista, duhovno uzašašće je moguće i ono je krajnji cilj svakog kršćanskog života. Uskrs nadilazi prirodu tipičnog blagdana; služi kao poziv na pomlađivanje, optimizam i ponovno povezivanje s temeljnim načelima.
