Ljudi tokom života dolaze u razne nepredviđene situacije i sudbina ih odvede na neku stranu o kojoj nikada nisu ni razmišljali. Desi se da izgube vezu i sa svojim najbližima a takvu priču vam donosimo danas.
Posljednji put Slađana je bratića srela 1986. godine, na njegovom ispraćaju prije odlaska u vojsku. Prije dvije godine Slađana, tada 62-godišnjakinja, ponovno je uspostavila kontakt s bratom preko ujaka s kojim nije komunicirala četiri desetljeća. Naime, ovom značajnom skupu pridonijela je objava na Facebooku, prenose Niške Vesti. Slađana je podijelila svoju fotografiju u online grupi “Jesi li iz Zaplanja” i zamolila sve one iz njenog rodnog kraja koji je prepoznaju da pomognu pronaći njezinog brata kojeg je posljednji put srela na ispraćaju prije odlaska u vojsku 1982. godine.
- U samo dva dana javilo joj se oko 200 ljudi, među kojima i njezin brat za kojim je tragala, a trenutno živi u Austriji. Slađana je tada napomenula: “Moja sreća nije prestala kada sam primila njegovu poruku. Sada svakodnevno komuniciramo i promatramo se preko interneta, a vidjet ćemo se i osobno tijekom proljeća kada on bude u Srbiji na odmoru.” Nadalje je izjavila da su ona i njezin brat odrasli u kraju koji se zove Zaplanje; Međutim, istaknula je, “život ih je na kraju razdvojio”.
Slađana je objasnila: „Ja sam rođena u Gadžinom Hanu, odakle mi je majka, dok je otac iz zaplanskog sela Koprivnica. U četvrtom razredu osnovne škole preselili smo se u Niš, a 1982. sam se udala i sa ženom preselila u Zaječar. Nakon toga je moj stric otišao u inostranstvo i otišao u inostranstvo. Posljednjih je godina bezbroj puta pokušavala doći do brata, no njezini su se napori pokazali neuspješnima. “Navodi da zbog profesionalnih i obiteljskih obaveza nije bila u mogućnosti često posjećivati rodno Zapalnje.
Osim toga, iako je tamo odlazila, nije uspjela locirati bratov telefon. U međuvremenu je nekoliko rođaka preminulo, a oni koji tamo još žive imaju zastarjele telefonske brojeve. mixcollage10nov20240736pm6676.jpg Slika ustupljena Shutterstockom. Brat i sestra uspješno su postigli konsenzus, dopuštajući im da posjete svoju regiju i ponovno se ujedine. “Godine koje prolaze odvojeno nisu umanjile međusobno poštovanje i intimnost koju dijelimo.
U našoj obitelji poštovanje je vrijednost koja se uči i prenosi kroz generacije.” Slađana je istakla: „Moj brat je dosledno stajao uz moju sestru, bio njen zaštitnik i ponosio se njome“, napominjući da je Zaplanjani ni posle četiri decenije života u Zaječaru, rodnom gradu njenog supruga, nisu zaboravili.
Bonus tekst:
U suvremenom društvu čokolada je postala neizostavan dio svakodnevnog života i jedna je od najcjenjenijih poslastica na svijetu. Međutim, put njegovog razvoja bio je daleko od prekrasnog. Porijeklo čokolade seže tisućama godina u srce drevnih srednjoameričkih civilizacija, gdje je služila puno drugačijoj svrsi od one koju danas prepoznajemo. Prva civilizacija koja je značajnije koristila kakao bile su Maje, a potom i Asteci, koji su od njegovih zrna radili piće poznato kao “xocolatl”.
Ovo piće, karakterizirano gorčinom i pjenušavošću, Priprema se bez šećera u kombinaciji s vodom, začinima i ljutim papričicama. Daleko od toga da je to bio puki užitak, bilo je to blagdansko iskustvo u zdjeli. Vjerovalo se da daje snagu, vitalnost, pa čak i božanska svojstva. Lideri poput Moctezume svakodnevno su ga konzumirali, uvjereni da može poboljšati njihov fokus i snagu. Kakao je imao značaj izvan svog okusa. Grah se koristio kao oblik valute, a povijesni izvještaji pokazuju da se za deset zrna graha moglo kupiti pile, dok je za kvalitetan komad tkanine bilo potrebno sto zrna graha.
U toj kulturi kakao je predstavljao više od same hrane; Utjelovljivao je vrijednost, ponos i služio kao duhovni simbol. Po dolasku španjolskih konkvistadora u Novi svijet tijekom 16. stoljeća, nisu mogli previdjeti važnost ovog iznimnog napitka. Hernán Cortés i njegovi suputnici prepoznali su njegovu vrijednost i odlučili ga predstaviti europskom sudu. Međutim, Španjolcima je izvorni gorak okus bio neugodan. Kao odgovor, modificirali su piće uklanjanjem ljutih začina i uključivanjem šećera i cimeta, što je rezultiralo ukusnijim i blažim pićem koje je brzo steklo popularnost među aristokracijom.
