Sigmund Freud je poznat kao otac psihologije, iako su njegove teorije uglavnom pobijene i metodologije istraživanja koje je koristio nisu ispravne. Bez obzira na to, mnoge i dalje zanima šta je on mislio pa vam danas oktrivamo njegove stavove o ljudskoj gluposti.
U svijetu koji je sve glasniji, gdje mišljenja odjekuju bez filtera, a samopouzdanje se često ne temelji na znanju već na egocentričnoj buci, jedan problem sve više izbija na površinu – ljudska glupost oslobođena stida. Nije problem što je glupost oduvijek bila dio ljudske prirode – problem je što je danas sve vidljivija, drskija i samouvjerenija. U tom kontekstu, riječi Sigmunda Frojda, oca psihoanalize, dobivaju novi sjaj.
Njegove uvide, stare preko jednog vijeka, ne samo da vrijeme nije pregazilo – naprotiv, danas zvuče još relevantnije i pronicljivije. Jedna njegova rečenica posebno odzvanja kao istina koju bi valjalo češće imati na umu: “Prvi znak ljudske gluposti je potpuno odsustvo stida.”
Ova misao nije tek puko filozofiranje – to je precizna psihološka dijagnoza vremena u kojem živimo. Stid je jedno od osnovnih unutrašnjih upozorenja. On nas tjera da zastanemo, da se preispitamo, da razmotrimo tuđe osjećaje, da nešto osjetimo kada pogriješimo. Kada toga nestane, javlja se emocionalna praznina – tlo na kojem niče ono što Frojd naziva nezrela psiha, a što mi često zovemo – glupost.
- Osoba koja ne osjeća stid obično ignoriše posledice svojih riječi ili postupaka, ruglu izlaže tuđa osjećanja, nema svijest o granici dobrog ukusa i nema kapacitet za samopropitivanje. I što je najgore – takva osoba ne shvata da ima problem.
Ne vidi razliku između iskrenosti i bahatosti, između hrabrosti i bezobrazluka, između autentičnosti i bezobzirnosti. Sigurno si bar jednom u životu osjetio nelagodu u tuđe ime – onu vrstu neprijatnosti kad neko izgovori nešto toliko neumjesno, a sam pri tom ne osjeća ni trun srama. To je, kako bi Frojd rekao, jasan indikator psihološke nerazvijenosti.
Takvi ljudi često djeluju glasno i samouvjereno, uvjerljivo čak i kada pričaju besmislice, te neosjetljivo prema kontekstu i društvenim normama. Ta pojava ima jednu opasnu osobinu – što su glasniji, to im se više prostora daje. I u digitalnom dobu, njihovi glasovi odzvanjaju kao da su nosioci istine, iako najčešće nemaju ni znanje ni emociju. Frojd nas uči da glupost ne treba tražiti među neukima, već među onima koji nemaju samosvijesti.
- Inteligencija nije samo brojka na testu – to je i empatija, svijest o sebi, razumijevanje drugih. Glupi ljudi često ne shvataju šta ne znaju – i baš zato djeluju hrabro u svojoj neosviještenosti.
U ponašanju takvih osoba prepoznaje se nedostatak introspekcije, nesposobnost za dijalog, potreba za nadmetanjem čak i u banalnostima, te obesmišljavanje svega što dolazi “izvan njih”. Oni ne slušaju da bi razumjeli – već da bi se nadovezali ili nadjačali. A kada pokušavaš da im objasniš nešto, Frojd bi rekao:
“Ne raspravljaj s budalom – sa strane možda neće primijetiti razliku.” Pametan čovjek ne mora uvijek imati posljednju riječ. On zna da u raspravi s neznalicom gubi i vrijeme i dostojanstvo, da nije njegova odgovornost da popravlja svijet, posebno kad svijet to ne traži, te da poštovanje i razumijevanje mora biti obostrano. Pametan čovjek zna da nije slabost kada se povučeš. To je snaga samopouzdanja.
- Glupi ljudi vide povlačenje kao poraz – jer ne znaju za suptilne nijanse komunikacije. Da bi izbjegao bespotrebne sukobe, korisno je znati prepoznati psihološki obrazac gluposti bez stida.
Evo nekoliko pokazatelja: nikad ne priznaju grešku, uvijek imaju “ja sam u pravu” stav, ismijavaju slabost i ranjivost, ne postavljaju pitanja, samo iznosi tvrdnje, i ne znaju da se izvine – jer ne vede da je povrijedio. Takvi ljudi nisu nužno zli, ali su opasni u svojoj emocionalnoj tuposti. Nije ih lako promijeniti, jer ne vide potrebu da se mijenjaju.
Poruka koju Frojd između redova ostavlja jeste jednostavna, ali duboka – ne troši sebe da bi opravdao tuđe neznanje. Ne objašnjavaj svoje emocije onima koji ih ne mogu ni prepoznati. Ne spuštaj kriterijume da bi bio prihvaćen u prostorima gdje poštovanje i svijest nisu na cijeni. Tvoje vrijednosti – integritet, dostojanstvo, saosjećanje – nisu roba za pregovaranje.
I zato, kad se opet nađeš u društvu osobe koja je glasna, bezobzirna i ubijeđena da je najpametnija, sjeti se Frojda. Nasmiješi se u sebi, ustani – i idi dalje. Jer kako bi sam Frojd rekao: “Ljudi nisu ono što govore, već ono što pokušavaju da sakriju.” A onaj koji ne zna ni šta skriva – nije ni svjestan koliko toga o sebi odaje.
