Prirodni lijek za kašalj, bronhitis i imunitet je sirup od borovih iglica. U nastavku teksta donosimo vam recept. Bor je jedno od onih stabala koje se u narodnoj tradiciji koristi vijekovima, naročito kada su u pitanju pluća, disajni putevi i opšte jačanje organizma. Njegove iglice, pupoljci, smola i kora bogati su ljekovitim sastojcima koji pomažu kod prehlada, kašlja, iscrpljenosti i oslabljenog imuniteta. Među najpoznatijim pripravcima ističe se sirup od borovih iglica, koji se u domaćinstvima često naziva i borov med.
Ovaj prirodni pripravak naročito se koristi tokom proljeća, kada se pojavljuju mladi izdanci. Tada bor sadrži najveću koncentraciju eteričnih ulja, vitamina i minerala. Osim bijelog bora, sirup se može pripremati i od mladih iglica jele ili smreke, ali je važno znati koje vrste četinara su bezbjedne za upotrebu.
-
Koje četinare treba izbjegavati
Iako na prvi pogled mnogi četinari liče jedni na druge, nisu svi pogodni za ljekovitu upotrebu. Neke vrste, poput tuje i tise, sadrže otrovne materije i ne smiju se koristiti ni u kakvim domaćim preparatima. Zbog toga je važno biti siguran u prepoznavanje biljke prije nego što se krene u berbu.
Ako nemate dovoljno iskustva, najbolje je da sa sobom povedete nekoga ko dobro poznaje šumsko drveće. Takođe, prilikom branja treba biti umjeren. Nikada se ne skidaju svi mladi izdanci sa jednog stabla, jer se time narušava njegov prirodni rast i obnova.
-
Osnovne karakteristike bijelog bora
Bijeli bor, latinskog naziva Pinus sylvestris, poznat je i pod imenima šumski bor, divlji bor ili čam. Može narasti i preko deset metara visine, a karakteriše ga snažan, dubok korijen. Kora mu je u mladosti crvenkasto-smeđa, dok sa godinama poprima sivkastu boju.
Borove iglice rastu u paru, sivo-zelene su boje i dugačke oko pet do šest centimetara. Miris im je izražen, smolast i podsjeća na terpentin. Cvjetanje se odvija u maju, a šišarke sazrijevaju tek u drugoj godini. Upravo mladi izdanci i iglice koriste se u ljekovite svrhe.
-
Ljekoviti dijelovi bora i njihova primjena
Osim iglica, u narodnoj medicini koriste se i pupoljci, smola i kora bora. Mladi pupoljci, koji se beru prije nego što očvrsnu, bogati su gorkim materijama i eteričnim uljima. Koriste se kod upale grla, bronhitisa i dugotrajnog kašlja, a od njih se mogu praviti čajevi i kupke.
Borova smola sadrži terpentin i druge aktivne supstance koje se najčešće koriste kod kožnih problema. Primjena zahtijeva oprez i pravilno doziranje. Kora bora, zahvaljujući taninima i flavonoidima, pomaže kod saniranja rana i zaustavljanja krvarenja.
-
Načini upotrebe borovih iglica
Sirup od borovih iglica sa šećerom ili medom predstavlja jedan od najčešćih načina njihove upotrebe. Ovaj sirup je bogat vitaminom C i karotenima, pa se koristi kod prehlade, nazeba i oporavka nakon bolesti. Najbolje je koristiti svježe iglice, jer dugim stajanjem gube dio svojih ljekovitih svojstava.
Ako se nabere veća količina iglica, dio se može osušiti i sačuvati za kasniju pripremu čaja. Tako se bor može koristiti tokom cijele godine, a ne samo u sezoni branja.
-
Priprema sirupa od borovih iglica sa šećerom
Za pripremu ovog sirupa potrebno je izdvojiti vrijeme i obaviti berbu u čistoj prirodi, daleko od saobraćaja i zagađenja. Mlade iglice se nakon branja operu hladnom vodom i ostave da se prosuše.
U čistu staklenu teglu slaže se red šećera, zatim red iglica, pa ponovo šećer. Postupak se ponavlja dok se tegla ne napuni, a završni sloj mora biti šećer. Tegla se zatvara i ostavlja na sunčanom mjestu. Tokom narednih četrdesetak dana šećer se polako topi i izvlači sok iz iglica, stvarajući gust sirup.
-
Kuvani sirup sa dodatkom meda
Druga varijanta podrazumijeva kuvanje mladih izdanaka u vodi. Nakon kuvanja i cijeđenja, dobijena tečnost se ponovo zagrijava uz dodatak šećera i meda. Ovaj sirup se sipa u staklene posude dok je još topao i dobro se zatvara. Važno je da se izdanci beru po suvom i sunčanom vremenu.
Sirup se uzima u malim količinama, najčešće dvije do tri kašičice dnevno. Može se konzumirati sam ili dodavati u mlak čaj, ali nikako u vruć napitak.
-
Čaj, oparak i druge borove terapije
Čaj od borovih iglica priprema se od sitno sjeckanih iglica koje se kuvaju u vodi petnaestak minuta. Nakon hlađenja, čaj se procijedi i po želji zasladi medom i limunom. Koristi se kod promuklosti, kašlja i lakših respiratornih tegoba.
Oparak od bora pravi se u odnosu jedan prema deset i može se koristiti za piće ili inhalaciju. Kod reume i gihta primjenjuje se i posebna kura sa mladim izdancima potopljenim u vruće mlijeko, koje se pije tokom dana.
Smola bora se u narodnoj medicini koristi i kod problema sa žuči, ali njena primjena zahtijeva poseban oprez i tačno doziranje.
