Prvi simptomi autizma vide se već pri odlasku na spavanje i tokom obroka. O kojim simptomima je riječ doznajte u nastavku teksta. Roditelji najbolje poznaju svoje dijete, ali ponekad im određena ponašanja mogu promaknuti jer ih smatraju dijelom “normalnog razvoja”. Ipak, postoje suptilni znakovi koji mogu ukazivati da dijete svijet doživljava drugačije — znakovi koji se često pokažu u najobičnijim trenucima, poput priprema za spavanje ili zajedničkih obroka.
Autizam, odnosno poremećaj iz spektra autizma (ASD), obuhvaća širok raspon razvojnih razlika koje utječu na način komunikacije, socijalne interakcije i ponašanja. Dok se neki znakovi mogu uočiti već u prvim mjesecima života, mnogi roditelji ih primijete tek kad dijete uđe u vrtić, gdje se razlike u ponašanju jasnije vide.
Prepoznavanje ranih signala ne znači da se dijete odmah dijagnosticira s autizmom, ali omogućuje roditeljima da ranije potraže procjenu i podršku. Upravo zato, važno je obratiti pažnju na obrasce ponašanja koji se redovito pojavljuju u svakodnevnim rutinama.
-
Otpornost na promjene i teškoće s večernjim rutinama
Vrijeme za spavanje često je izazovno za svako dijete, ali kod djece s autizmom može izazvati posebno jake reakcije. Promjena aktivnosti — s igre na odmor — može izazvati tjeskobu, plač ili ljutnju. Nije stvar u tome da dijete “ne želi spavati”, nego u tome što mu sam prijelaz izaziva stres.
Promjene u okruženju, poput prigušivanja svjetla, zatvaranja vrata ili tišine u sobi, mogu biti previše intenzivne. Ako se svake večeri ponavlja sličan otpor uz burne emocije, vrijedi obratiti pažnju jer to može biti znak poteškoća u prilagodbi — čestog obilježja autizma.
-
Intenzivna vezanost za određene predmete
Omiljena plišana igračka ili dekica sasvim su uobičajene pojave kod djece. No, ako dijete pokazuje neuobičajeno jaku vezanost i ne prihvaća nikakvu promjenu — primjerice, predmet mora biti položen točno određenim redom, u isto vrijeme, ili u određenom kutku kreveta — to može biti znak potrebe za predvidljivošću i rutinom.
Kod djece s autizmom takvi obrasci ponašanja nisu samo simpatične navike, već način da kontroliraju svijet koji im često djeluje nepredvidivo.
-
Senzorna preosjetljivost: kad svjetlo i zvuk postanu prepreka snu
Djeca u spektru autizma često imaju pojačana osjetila. Dok većina djece ne primjećuje šum perilice rublja ili svjetlo iz hodnika, njima to može biti nepodnošljivo. Isto vrijedi i za osjećaj tkanine na pidžami ili posteljinu koja im “ne paše”.
Ako dijete izbjegava određenu odjeću, stalno traži da mu se posteljina namjesti na poseban način ili se uznemiri zbog zvukova koji drugima ne smetaju, možda se radi o senzornoj preosjetljivosti. Takve reakcije nisu znak razmaženosti, već stvarne nelagode.
-
Izbjegavanje kontakta očima tokom obroka
Tijekom obroka dijete s autizmom može djelovati distancirano — ne gleda roditelje, ne reagira na razgovor ili gleda u prazno. Mnogi to protumače kao sramežljivost ili umor, no ako je prisutno često i u različitim situacijama, može biti rani znak teškoća u socijalnoj komunikaciji.
Uobičajeni znakovi uključuju i nedostatak gestikulacije — dijete ne pokazuje prstom, ne maše i ne koristi mimiku lica u interakciji. Takva ponašanja mogu upućivati na razlike u načinu na koji dijete komunicira i razumije društvene signale.
-
Selektivnost u prehrani i rigidni obrasci tokom jela
Gotovo svako dijete prolazi fazu kad odbija određenu hranu, ali kod djece u spektru ta selektivnost može biti vrlo izražena. Dijete može jesti samo hranu određene boje, oblika ili temperature. Neka djeca potpuno odbijaju miješana jela ili inzistiraju da se svaka namirnica nalazi odvojeno.
Osim toga, obroci mogu biti praćeni ponavljajućim ritualima — primjerice, uvijek koriste istu čašu, jedu u istom redoslijedu ili traže da stol izgleda točno određeno. Poremetiti taj red može izazvati snažnu reakciju. Takva ponašanja često proizlaze iz potrebe za redom i strukturom, a ne iz obične izbirljivosti.
-
Nedostatak simbolične igre i spontanih reakcija
U ranoj dobi djeca se vole pretvarati — hrane lutke, oponašaju roditelje, glume doktore ili kuhare. Ta maštovita igra pomaže razvoju socijalnih i komunikacijskih vještina. Kod djece s autizmom, međutim, simbolična igra često izostaje.
Dijete može ponavljati iste radnje, slagati igračke po boji ili veličini, ali ne koristiti ih u zamišljenoj igri. Tijekom obroka, primjerice, neće “hraniti” plišanu igračku ili glumiti da kuha s roditeljem, već će se usredotočiti isključivo na stvarni zadatak. Odsutnost takvih spontanih gesti može biti važan rani signal za stručnjake.
-
Jaka reakcija na prekid aktivnosti
Kada roditelji zatraže da dijete prekine igru i dođe jesti ili spavati, reakcija može biti burna: plač, ljutnja ili povlačenje u tišinu. Takvi ispadi nisu znak prkosa, nego teškoće u prijelazu s jedne aktivnosti na drugu. Djeci s autizmom promjene narušavaju osjećaj sigurnosti, pa im trebaju dodatni znakovi i vrijeme da se prilagode.
-
Zašto su ovi znakovi važni za roditelje
Roditelji su ti koji najprije primijete sitne razlike u ponašanju, ali ih ponekad zanemare jer se čine bezazlenima. Ako se više ovih ponašanja ponavlja kroz vrijeme, korisno je voditi bilješke i spomenuti ih pedijatru ili dječjem psihologu. Rana procjena i podrška mogu imati ogroman utjecaj na djetetov razvoj — pogotovo ako se primijete u situacijama koje se svakodnevno ponavljaju, kao što su obroci i večernje rutine.
