Onkologinja navodi pet namirnica koje nebi trebali nikada kupovati. U nastavku teksta saznajte o kojim namirnicama je riječ. U svijetu prepunom prehrambenih trendova i kontradiktornih savjeta, teško je razlučiti što je zaista zdravo, a što više šteti nego koristi. Dok jedni promiču popularne dijete, drugi se oslanjaju na znanstvene dokaze i iskustvo iz prakse. Jedna od takvih osoba je Nicola Andrews, onkologinja iz Washingtona, koja je iz vlastitog profesionalnog i ličnog iskustva izdvojila pet namirnica koje izbjegava. Njene preporuke nisu vođene trenutnim trendovima, nego dugoročnim utjecajem na zdravlje i prevencijom bolesti koje najčešće susreće u svom radu.
1. Alkohol – “mala količina” ne znači bezopasno
Iako se alkohol često prikazuje kao društveno prihvatljiv i neizbježan dio opuštanja, Andrews upozorava da nema sigurne količine alkohola koja ne bi predstavljala rizik po zdravlje. Njeno gledište podupiru i Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), prema kojima se alkohol u tijelu razgrađuje u acetaldehid – supstancu koja može oštetiti DNK i spriječiti stanice da poprave nastalu štetu. Dugoročno, to može povećati rizik od razvoja raka, posebno raka jetre, dojke, jednjaka i debelog crijeva.
Osim karcinoma, alkohol opterećuje jetru, utiče na krvni pritisak i slabi imunološki sistem. Andrews naglašava da je odluka o potpunoj apstinenciji jedno od najboljih ulaganja u zdravlje, bez obzira na godine. “Čak i čaša vina dnevno nije bez rizika,” ističe ona.
2. Prerađeno meso – skriveni rizik u svakodnevnim obrocima
Druga skupina namirnica koju izbjegava jesu suhomesnati i prerađeni mesni proizvodi poput kobasica, hrenovki, salama i šunki. Ovi proizvodi često sadrže nitrite i nitrate, konzervanse koji produžuju rok trajanja, ali istovremeno stvaraju kancerogene spojeve kada se unesu u organizam.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) još je 2015. godine klasificirala prerađeno meso kao kancerogeno za ljude, navodeći “dovoljno dokaza” da konzumacija ovih proizvoda povećava rizik od raka debelog crijeva. Osim toga, prerađeno meso često sadrži i visoke količine natrija, što doprinosi povišenom krvnom pritisku i bolestima srca.
Andrews savjetuje da se umjesto industrijski prerađenog mesa biraju svježi proteini – riba, piletina, mahunarke i jaja. Na taj način moguće je unijeti dovoljno proteina bez štetnih dodataka.
3. Gazirana pića – šećer u tekućem obliku
Gazirana pića su, prema riječima onkologinje, “najbrži način da unesete ogromnu količinu šećera bez da to primijetite”. Jedna limenka obične gazirane sode sadrži i do deset kašičica šećera, što je više od preporučene dnevne doze. Takav unos dovodi do nagle promjene nivoa glukoze u krvi i, dugoročno, povećava rizik od insulinske rezistencije, dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti.
No, Andrews upozorava i na dijetalne verzije ovih napitaka. “Mnogi misle da su bezopasni jer ne sadrže šećer, ali umjetni zaslađivači također mogu poremetiti ravnotežu crijevne mikroflore i povećati želju za slatkim.” Studije su pokazale da redovna konzumacija i zaslađenih i dijetalnih pića može povećati rizik od srčanih oboljenja i moždanog udara.
Najzdravija zamjena, kaže Andrews, je voda – obična, mineralna ili s kriškom limuna, krastavca ili mente za okus.
4. Napici s kofeinom – kada kafa postane desert
Kafa sama po sebi nije problematična. Naprotiv, brojna istraživanja potvrđuju da umjerena konzumacija kafe može smanjiti rizik od dijabetesa, moždanog udara i određenih vrsta raka. Problem nastaje kada kafa prestane biti napitak, a postane kalorični desert u čaši.
Andrews ističe da dodatak šećernih sirupa, šlaga i zaslađenih mlijeka može udvostručiti ili utrostručiti kalorijsku vrijednost kafe. “Volim ledenu ili pjenastu kafu tokom ljeta,” kaže ona, “ali ona lako preraste u nešto što sadrži više šećera nego limenka sode.” Umjesto toga, preporučuje jednostavnije verzije – crnu kafu, espresso ili napitke s minimalnim dodatkom nezaslađenog mlijeka.
5. Biljna mlijeka – popularna, ali ne uvijek hranjiva
Iako su biljna mlijeka (poput bademovog, sojinog, zobenog i rižinog) postala trend, Andrews ostaje skeptična. “Ne pijem mlijeko na biljnoj bazi jer ima vrlo malo hranjivih tvari,” objašnjava. Mnogi proizvodi tog tipa sadrže aditive, zgušnjivače i ulja, a često su i siromašni proteinima, kalcijem i vitaminom D.
Ona preferira punomasno kravlje mlijeko i fermentirane mliječne proizvode poput jogurta i kefira, koji su prirodno bogati hranjivim tvarima i korisnim bakterijama. Znanstvena istraživanja pokazuju da spojevi u mliječnim proizvodima mogu aktivirati T-ćelije – ključne stanice imunološkog sistema koje pomažu tijelu da se bori protiv infekcija i tumora.
Naravno, izuzetak su osobe s netolerancijom na laktozu ili alergijama, ali Andrews naglašava da mnogi biraju biljne alternative bez stvarne potrebe, vođeni marketinškim porukama o “zdravijem izboru”.
