Posle osam godina Žika bacio sve maske. O čemu je riječ pročitajte u nastavku teksta. Životne priče javnih ličnosti često se posmatraju površno, kroz naslove i kratke izjave, dok se suština njihovih odluka rijetko sagledava u punoj dubini. Žika Jakšić je jedan od rijetkih ljudi sa javne scene koji je godinama gradio imidž ne samo uspješnog producenta i voditelja, već i čovjeka koji se nije plašio da otvoreno govori o ličnim prelomnim trenucima. Njegova priča o braku, razvodu i očinstvu daleko je od senzacionalizma. Ona je, prije svega, priča o zrelosti, odgovornosti i spremnosti da se mir stavi ispred ega.
-
Odluka koja nije došla preko noći
Razvod Žike Jakšića i voditeljke Dajane Paunović bio je tema o kojoj se godinama spekulisalo. Javnost je nagađala razloge, tražila krivca i pokušavala da pronađe dramatičnu pozadinu njihove odluke. Međutim, stvarnost je bila znatno mirnija i racionalnija nego što su tabloidi željeli da prikažu. Njihov razlaz nije bio proizvod naglih sukoba ili iznenadne netrpeljivosti, već rezultat dugog promišljanja i suočavanja sa činjenicom da brak više ne funkcioniše na način koji bi oboma donio mir.
Žika je kasnije otvoreno rekao da je upravo on donio odluku o razvodu. U njegovim riječima nije bilo gorčine niti potrebe da se opravdava. Naprotiv, govorio je o razvodu kao o činu hrabrosti, jer priznati da nešto više ne funkcioniše zahtijeva suočavanje sa sobom i sopstvenim slabostima.
-
Razvod kao čin odgovornosti
U jednom od intervjua, Žika Jakšić je naglasio da razvod ne vidi kao lični poraz. Po njegovom shvatanju, mnogo je veći neuspjeh ostati u odnosu koji iscrpljuje oba partnera i stvara negativnu atmosferu, naročito kada su djeca u pitanju. Smatra da je odgovornije stati, sagledati situaciju i donijeti odluku koja će dugoročno donijeti više mira svima uključenima.
On ističe da razvod može biti prelomna tačka u životu, ali ne nužno i kraj. To je trenutak u kojem se postavljaju nova pravila, uči se iz grešaka i pravi prostor za zdravije odnose, kako sa drugima, tako i sa samim sobom.
-
Odnos nakon razvoda bez javnih sukoba
Za razliku od mnogih poznatih parova čiji se razvodi pretvaraju u javne obračune, Žika je izabrao drugačiji put. Nikada nije imao potrebu da u medijima iznosi detalje privatnog života niti da se pravda javnosti. Njegov odnos sa bivšim suprugama zasnivao se na međusobnom poštovanju i svijesti da ih zauvijek povezuje najvažnija stvar – djeca.
Više puta je istakao da je moguće ostati u korektnim, pa čak i prijateljskim odnosima sa bivšim partnerima, ako su obje strane spremne da lične razlike stave po strani zarad višeg cilja. U njegovom slučaju, taj cilj su uvijek bila djeca.
-
Očinstvo kao životni prioritet
U centru Žikinog života nalaze se njegovi sinovi, Dušan i Andrija. Bez obzira na promjene u privatnom životu, uloga oca nikada nije bila dovedena u pitanje. On otvoreno govori o tome da su i on i njegove bivše supruge uvijek stavljali dobrobit djece ispred ličnih emocija.
Žika smatra da djeca ne smiju biti taoci odluka odraslih. Upravo zato se trudio da im obezbijedi stabilnost, sigurnost i osjećaj ljubavi, bez obzira na to što roditelji više ne žive zajedno. Njegov pristup očinstvu zasniva se na prisutnosti, razgovoru i primjeru koji im daje kroz sopstvene postupke.
-
Bratska veza kao najveći uspjeh
Poseban ponos za Žiku Jakšića predstavlja odnos koji njegovi sinovi imaju jedan prema drugom. Iako su rođeni u različitim brakovima, Dušan i Andrija su izgradili blisku i iskrenu bratsku vezu. Za Žiku je to najjasniji pokazatelj da su odluke koje je donosio bile ispravne.
On često ističe da je ta povezanost rezultat porodične atmosfere u kojoj nije bilo mjesta za podjele, rivalstvo ili negativne priče o prošlosti. Umjesto toga, djeca su učena da se međusobno poštuju i da porodica ne prestaje da postoji samo zato što se oblik porodičnog života promijenio.
-
Pogled na život i nove početke
Žikina filozofija života temelji se na uvjerenju da ništa nije potpuno crno ili bijelo. Završetak braka ne znači i kraj porodice, niti kraj ljubavi u širem smislu. On smatra da svaki kraj nosi i priliku za novi početak, ali samo ako se u njega uđe bez ogorčenosti i želje za osvetom.
Govoreći o razvodu, često naglašava važnost unutrašnjeg mira i dostojanstva. Po njemu, prava snaga čovjeka ogleda se u sposobnosti da sačuva ljudskost i poštovanje, čak i kada se suočava sa ličnim razočaranjima i promjenama koje nisu lake.
Njegova priča ostaje primjer da se i kroz teške životne odluke može proći tiho, razumno i sa jasnim fokusom na ono što je zaista važno.
