Bolesti koje se najčešće nasljeđuju od roditelja. O kojim bolestima je riječ doznajte u nastavku teksta. Genetika ima mnogo veći uticaj na zdravlje nego što mnogi ljudi misle. Iako se često naglašava važnost pravilne ishrane, fizičke aktivnosti i zdravih navika, nasljedni faktori također mogu igrati veliku ulogu u tome kakve ćemo zdravstvene probleme imati tokom života. Drugim riječima, ono što nasljeđujemo od roditelja i predaka može povećati ili smanjiti sklonost određenim bolestima.
To, naravno, ne znači da je sudbina unaprijed određena. Činjenica da je neko u porodici imao određenu bolest ne znači da će se ona sigurno pojaviti i kod narednih generacija. Međutim, porodična istorija bolesti može biti važan pokazatelj povećanog rizika, zbog čega je korisno obratiti pažnju na preventivne preglede i zdrav način života. Prema riječima ljekarke Clair Grainger, postoje određena česta stanja kod kojih genetika može imati značajan uticaj. Među njima se posebno izdvajaju dijabetes tipa 2, astma i akne.
-
Nasljedni faktori i razvoj dijabetesa
Dijabetes je jedno od najrasprostranjenijih hroničnih oboljenja današnjice. Postoje dva osnovna tipa ove bolesti. Dijabetes tipa 1 uglavnom nastaje zbog autoimunog procesa u kojem imuni sistem napada ćelije koje proizvode insulin. S druge strane, dijabetes tipa 2 je mnogo češći i često se povezuje s načinom života, tjelesnom težinom i nivoom fizičke aktivnosti.
Ipak, genetika ima značajnu ulogu i kod ovog oblika bolesti. Ako su roditelji ili bliski rođaci imali dijabetes tipa 2, postoji veća vjerovatnoća da će i potomci imati povećanu sklonost njegovom razvoju. To znači da organizam može imati veću predispoziciju za poremećaj regulacije šećera u krvi.
Važno je naglasiti da nasljedni faktor ne znači da će se bolest nužno razviti. Mnogi ljudi koji imaju porodičnu istoriju dijabetesa nikada ne obole upravo zato što vode računa o zdravim navikama. Redovna fizička aktivnost, uravnotežena ishrana i održavanje zdrave tjelesne težine mogu značajno smanjiti rizik.
Osim toga, osobe koje znaju da u porodici imaju slučajeve dijabetesa trebale bi redovno kontrolisati nivo šećera u krvi. Rano otkrivanje poremećaja može pomoći u sprječavanju komplikacija. Simptomi poput pojačane žeđi, učestalog mokrenja, neobjašnjivog umora ili naglog gubitka težine mogu biti znak da organizam ima poteškoća s regulacijom glukoze.
-
Astma i genetska predispozicija
Astma je hronično oboljenje disajnih puteva koje pogađa veliki broj ljudi širom svijeta. Karakterišu je epizode otežanog disanja, stezanja u grudima, kašlja i piskanja u plućima. Intenzitet simptoma može biti različit – kod nekih osoba javljaju se povremeno i blago, dok kod drugih mogu biti ozbiljni i zahtijevati stalnu terapiju.
Brojna istraživanja pokazuju da se astma često javlja unutar istih porodica. Djeca čiji roditelji imaju ovu bolest imaju znatno veći rizik da je razviju u odnosu na djecu čiji roditelji nemaju problema s disajnim putevima. To jasno ukazuje na snažnu genetsku komponentu u razvoju ovog oboljenja.
Genetika može uticati na način na koji organizam reaguje na različite okidače iz okoline. Kod osoba sklonih astmi disajni putevi mogu biti osjetljiviji na alergene, prašinu, hladan zrak ili fizički napor. Kao rezultat toga dolazi do upale i sužavanja bronhija, što otežava normalno disanje.
Zanimljivo je da se astma često povezuje i s drugim alergijskim stanjima. Osobe čiji roditelji imaju astmu, peludnu groznicu ili ekcem češće razvijaju različite oblike alergija. Ova povezanost ukazuje na to da genetika može uticati na cjelokupan način funkcionisanja imunog sistema.
Rana dijagnoza može biti od velike pomoći osobama koje imaju genetsku predispoziciju za astmu. Ako se simptomi prepoznaju na vrijeme i započne odgovarajuća terapija, moguće je držati bolest pod kontrolom i značajno poboljšati kvalitet života.
-
Zašto genetika utiče na pojavu akni
Akne su vrlo čest problem kože koji se najčešće povezuje s periodom adolescencije. Tokom puberteta dolazi do hormonalnih promjena koje utiču na rad lojnih žlijezda, zbog čega se povećava proizvodnja sebuma. Kada se sebum pomiješa s mrtvim ćelijama kože i bakterijama, dolazi do začepljenja pora i pojave upalnih promjena na koži.
Iako mnogi smatraju da su akne samo prolazna faza, kod nekih osoba one mogu trajati mnogo duže i pojavljivati se i u odrasloj dobi. Jedan od razloga za to može biti upravo genetika. Ako su roditelji imali izražene ili dugotrajne akne, postoji veća vjerovatnoća da će se sličan problem pojaviti i kod njihove djece.
Genetski faktori mogu uticati na nekoliko različitih procesa u koži. Na primjer, mogu određivati koliko će lojne žlijezde proizvoditi sebuma, koliko će pore biti sklone začepljenju i kako će koža reagovati na bakterije koje se prirodno nalaze na njenoj površini.
Osim toga, genetika može uticati i na jačinu upalne reakcije. Kod nekih osoba upala je izraženija, zbog čega se na koži javljaju bolne i dugotrajne promjene. To je jedan od razloga zašto neki ljudi imaju samo povremene sitne bubuljice, dok se drugi bore s težim oblicima akni.
Naravno, na stanje kože utiču i brojni drugi faktori. Ishrana, stres, hormonalne promjene i način njege kože mogu dodatno pogoršati ili ublažiti simptome. Ipak, kada postoji genetska predispozicija, često je potrebno više pažnje i pravilne njege kako bi se koža održala zdravom.
