Krštenje je jedan od najznačajnijih događaja u životu pravoslavnog vjernika, simbolizirajući duhovno rađanje i početak putovanja vjerom. Iako je to svečana prilika za okupljanje obitelji i prijatelja, njegova suština leži u dubokom duhovnom značenju koje zahtijeva pažljivu pripremu i ozbiljan pristup. Danas otkrivamo par značajnih savjeta.
- Priprema za krštenje djeteta jedan je od onih trenutaka u životu koji nas, čak i u svojoj jednostavnosti, duboko dotiče. U nama se probude i radost i iščekivanje, ali i neizbježna doza zabrinutosti: “Jesmo li spremni? Da li smo sve predvidjeli?
Šta ako nešto zaboravimo?” I upravo zato je korisno sabrati misli, zaustaviti se i razmisliti o suštini ovog svetog čina, kako bismo taj dan dočekali mirni, staloženi i blagosloveni. Krštenje, u pravoslavnoj tradiciji, nije puka formalnost niti samo porodična svečanost. To je duhovni temelj, prvi i najvažniji korak ka zajedništvu sa Bogom.
U tom činu dijete se oslobađa istočnog grijeha i postaje dio zajednice vjernih. Prema vjerovanju, na dan krštenja dijete dobija i svog anđela čuvara – nevidljivog, ali prisutnog vodiča koji ga prati kroz cijeli život. Prije svega, važno je znati da se krštenju ne pristupa olako. To nije događaj radi slikanja, ukrasa i ručka, već duhovna svetkovina. Prvi korak je razgovor sa sveštenikom.
- On će roditeljima i budućim kumovima objasniti šta krštenje znači i koje su njihove obaveze nakon toga. Najčešće se krštenje obavlja četrdeset dana nakon rođenja, jer se tada vjeruje da majka dobija blagoslov za povratak u crkvu.
Ipak, ukoliko to nije moguće, sve se može dogovoriti u skladu sa mogućnostima porodice i crkvenim pravilima. Idealni dani za krštenje su nedjelje i veliki crkveni praznici, dok se preporučuje izbjegavanje perioda velikih postova, naročito Vaskršnjeg posta, jer su to dani posvećeni smirenju, tišini i pokajanju.
U narodu se često čuje: “Kum nije dugme.” I zaista, kum i kuma imaju ulogu koja daleko nadilazi ceremoniju. Oni postaju duhovni roditelji djetetu, zaduženi da ga vode putem vjere, savjesti i duhovnog sazrijevanja. Da bi neko postao kum, mora ispuniti određene uslove: biti kršten i pripadati hrišćanskoj vjeri, ispoljavati moralne osobine i uzorno ponašanje, te imati duhovnu zrelost i odgovornost.
Postoje i ograničenja – osobe koje ne mogu biti kumovi uključuju nepripadnike hrišćanske vjere, maloletnike, ljude sklonim porocima ili nemoralnom životu, osobe sa ozbiljnim psihičkim poteškoćama, roditelje djeteta, monase i monahinje, kao i one pod crkvenom zabranom. Kumstvo je neraskidivo – ono traje cijeli život, a jedini slučaj kada se kum može zamijeniti jeste promjena vjere.
- Za krštenje je predviđena skromna, čista i jednostavna odjeća, jer spoljašnja forma treba da odražava unutrašnju smirenost i duhovnu pripremljenost. Najvažniji odjevni komad jeste bijela krsna košulja, koja simbolizuje čistotu, nevinost i novi duhovni početak.
Po predanju, ta košuljica ne treba da se pere. Čuva se pažljivo, kao blagoslov u kući. Neki roditelji je čak stavljaju djetetu kada je bolesno, vjerujući da ona donosi zaštitu i iscjeljenje. Za dan krštenja treba pripremiti određene predmete, koji se koriste u samom obredu.
Lista uključuje svijeće, koje simboliziraju svjetlost Hristovu i prisustvo Duha Svetoga, osveštani krstić, koji dijete nosi cijeli život, peškir, kojim se briše nakon potapanja u svetu vodu, te po potrebi ikonu i svetu vodu, što je u nekim crkvama obavezno.
Sam čin krštenja započinje molitvama koje sveštenik izgovara za dijete, roditelje i kumove, slijedi osvećenje vode, a zatim i trostruko uranjanje djeteta u vodu (ili polivanje po glavi, zavisno od uzrasta i zdravlja djeteta). Ova trostruka radnja ima duboku simboliku: smrt starog života, rađanje u Hristu i uskrsnuće u vjeri. Svaka parohija može imati mala pravila i razlike, pa je korisno ranije se informisati o broju svijeća, dozvoli za fotografisanje i drugim detaljima.
Za mnoge roditelje krštenje je vrhunac, ali u duhovnom smislu – to je tek početak. Dijete je tada pozvano na život u vjeri. Od tog trenutka, roditelji i kumovi treba da ga vode u crkvu, uče molitvama i osnovama vjere, te pripremaju za pričešće i ispovijest kad za to dođe vrijeme.
- Kumovi tu imaju posebnu ulogu – oni su čuvari duhovne strane života djeteta, i ne treba da se povlače nakon fotografisanja i darivanja. U moru priprema, zvanica, fotografisanja i dekoracija, često zaboravimo zašto smo tu.
Krštenje nije spektakl, već sveti čin. Nije važno ko je šta obukao, kakav je bio meni ili gdje je održan ručak. Važno je da toga dana sve bude u znaku vjere, smirenosti i ljubavi. Naš zadatak je da dijete uvedemo u svijet duhovnosti, da mu poklonimo više od tradicije – da mu damo temelj za život u vjeri. A taj temelj počinje upravo tog dana – u crkvi, u molitvi, u zagrljaju Boga.
