Veliki broj ljudi koji pripadaju starijoj populaciji oboljeva od demencije ili Alzhajmerove bolesti koje direktno ugrožavaju naš mozak. Lijek za njih na žalost ne postoji ali postoji prevencija.
Prehrana, među raznim čimbenicima, može imati značajan utjecaj na kognitivno zdravlje. Na očuvanje zdravlja mozga značajno utječe genetika; međutim, izbor stila života, posebno prehrambenih navika, također ima značajan učinak. Neurokirurg dr. Brian Hoeflinger ističe da brojne namirnice mogu poboljšati rad mozga i zaštititi od kognitivnog pada. Na svom TikTok profilu naveo je namirnice koje treba konzumirati što češće.
1. Orašasti plodovi
Orašasti plodovi bogati su korisnim masnoćama potrebnim za optimalan rad mozga. Među njima se orasi ističu po sadržaju ALA, biljnog oblika omega-3 masnih kiselina. ALA ima ključnu ulogu u očuvanju moždanih stanica i ublažavanju upalnih procesa u tijelu. @doctorhoeflinger predstavlja pet superhrana korisnih za zdravlje mozga. Koliko ih uključujete u svoju prehranu? Koji dodatak superhrani preferirate? #fyp #health #diet #food #lifestyle #brain ♬ originalni zvuk – Dr. Brian Hoeflinger, MD Gledajte na TikTok-u Uz orahe, pistacije se također preporučuju kao odličan izvor zdravih masti i proteina koji pozitivno pridonose kognitivnom zdravlju.
2. Riba
Masna riba, uključujući losos, pastrvu, sardine i skuše, pruža značajne prednosti za kognitivno zdravlje zahvaljujući velikom sadržaju omega-3 masnih kiselina. Dr. Hoeflinger posebno podržava losos i tunu, napominjući da ove ribe ne samo da imaju visok udio omega-3 masnoća, već i nizak udio zasićenih masti, što dodatno promiče cjelokupno zdravlje.
3. Povrće koje je lisnato i zeleno
- Povrće poput špinata, kelja i brokule bogato je vitaminom K i folnom kiselinom, a oba su povezana s poboljšanim pamćenjem i ukupnim kognitivnim učinkom. Uključivanje ovog povrća u prehranu preporučuje se osobama koje žele održati mentalnu bistrinu.
Bonus tekst:
Smokve, koje su plod stabla smokve, još od vremena starih civilizacija smatraju se simbolom plodnosti i obilja. Njihov dubok okus, zdravstvene prednosti i kulturološka važnost čine ih ne samo bitnim dijelom prehrane, već i središnjom točkom u brojnim legendama i mitovima. Ovaj esej ima za cilj ispitati povijesnu pozadinu, prehrambene prednosti i kulturni značaj smokava, ističući njihovu važnost u ljudskom društvu kroz stoljeća. Podrijetlo i povijest smokava sežu u Aziju, posebno na Bliski istok i jugozapadnu Aziju.
Ovo voće je poznato od početka ranih civilizacija, a bilo je prisutno u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu. Rimljani su smokvu smatrali afrodizijakom, dok su je Egipćani koristili u medicinske svrhe. Naime, smokve se spominju u Bibliji te unutar raznih religijskih i filozofskih tradicija, gdje predstavljaju život, mudrost i duhovno prosvjetljenje. Na primjer, budistički tekstovi sugeriraju da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod smokve. Nutritivni sastav smokve Smokve su izuzetno hranjivo voće, bogato vlaknima, vitaminima i mineralima.
Svoju ugodnu slatkoću smokve duguju visokoj koncentraciji prirodnih šećera, a sadrže i značajnu količinu kalija koji je ključan za održavanje zdravlja kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Nadalje, smokve su važan izvor vitamina K, neophodnog za održavanje zdravlja kostiju, kao i vitamina B6, koji ima ulogu u kognitivnoj funkciji i podržava imunološki sustav. Izvanredan aspekt smokava je njihov značajan sadržaj vlakana; jedenje samo pet smokava srednje veličine može osigurati oko 20% preporučenog dnevnog unosa vlakana, što pomaže u poboljšanju probave i snižavanju razine kolesterola.
Osim toga, smokve su bogate antioksidansima koji se bore protiv slobodnih radikala i smanjuju vjerojatnost kroničnih bolesti. Kroz brojne povijesne kontekste, kulturološka važnost smokve bila je značajna. Na primjer, u Grčkoj je smokva bila cijenjena kao sveta biljka, često povezivana s Demetrom, božicom plodnosti i žetve. U Indiji su smokve simbolizirale i plodnost i blagostanje, a njihova su stabla često bila posvećena raznim božanstvima. Vjeruje se da su smokve bile jedno od prvih voća koje su ljudi uzgajali, što se pripisuje njihovom brzom rastu i otpornosti na sušu.
