Većina prezimena u Srbiji završava se sufiksom “ić”, što je postalo simbol identiteta i pripadnosti, ali malo ko zna njihovo pravo porijeklo. Historija mnogih prezimena vodi nas u vrijeme osmanske vladavine, kada su se različiti običaji, imena i prezimena ukorijenili na Balkanu i ostali prisutni do danas.
Tijekom dugog razdoblja osmanske uprave, mnoga prezimena izvedena su iz turskog jezika, a često nose specifična značenja koja su nam danas nepoznata. Mirjana Teodosijević, profesorica turskog jezika i književnosti te autorica više rječnika, objasnila je za “Sandžak.rs” kako su neka od poznatih srpskih prezimena zapravo turskog podrijetla, iako su kasnije prilagođena lokalnim običajima dodavanjem sufiksa “ić”.
Na primjer, prezime Abrašević odnosi se na osobu s pjegama na licu, dok Amidžić označava strica po ocu. Prezime Barjaktarević ili Bajraktarević vezano je za niže časnike, dok Borozan opisuje glazbenika specijaliziranog za trubu. Bulut, koje znači oblak, također je jedno od prezimena turskog korijena.
- Vermezović označava osobu koja “zadržava”, dok Delibašić predstavlja cijenjenog zapovjednika ili heroja. Prezime Delić također govori o junaku ili zaštitniku vezira i paše, dok Dizdarević ukazuje na upravitelja tvrđave.
Dunđerski opisuje osobu vještu u tesarstvu i zidarstvu, dok Jaramaz označava nepristojnu ili zaigranu osobu. Karakašević govori o tamnim obrvama, a Karadžić opisuje osobu s tamnom bojom lica. Lagumdžija je stručnjak za rudarske poslove, dok Malbašić označava glavara sela ili zajednice. Mutavdžić je obrtnik specijaliziran za izradu tepiha i pokrivača od kozje dlake, a Subašić označava upravitelja imanja ili općinskog nadzornika.
Ručnik je preuzeto ime koje označava salvete, dok Terzić govori o konfekciji po narudžbi. Topalović označava osobu s ograničenom pokretljivošću, dok Tufegdžić govori o strijelcu. Uzunmirković doslovno znači “visoki Mirko”, a Šebek predstavlja pavijana ili osobu koja je odvažna, ali neprivlačna. Šišmanović, pak, govori o korpulentnoj osobi.
Profesorica Teodosijević ističe da mnoge od ovih riječi nisu ostale nepromijenjene u suvremenom turskom jeziku, jer se jezik razvijao tijekom stoljeća. Mnogi termini koji su nekada bili u upotrebi postali su arhaični i više se ne koriste u današnjoj turskoj komunikaciji.
- Stoga je važno shvatiti da poznavanje turcizama ne znači nužno sposobnost vođenja razgovora na turskom jeziku. Ako putujete u Tursku, trebali biste znati da su mnogi od ovih turcizama postali arhaični i više nisu dio suvremenog diskursa.
BONUS TEKST
Češnjak, poznat po svojoj jakoj aromi i ljekovitim svojstvima, smatra se jednom od najstarijih biljaka korištenih u medicinske svrhe diljem svijeta. S bogatom poviješću koja seže unatrag više od pet tisuća godina, češnjak potječe iz srednje Azije prije nego što se proširio u razne regije svijeta.
- Ova biljka bogata hranjivim tvarima poznata je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitskim svojstvima, uglavnom zbog aktivnog spoja nazvanog alicin.
U drevnoj egipatskoj kulturi češnjak je bio sveta biljka, često davala robovima kako bi povećali snagu i izdržljivost, a pronađen je čak i u grobnicama faraona. U staroj Grčkoj i Rimu sportaši su ga konzumirali prije natjecanja, dok su ga vojnici unosili prije bitaka kako bi jačali svoju izdržljivost i imunitet protiv bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje zbog svojih terapeutska svojstva.
Danas je češnjak nezaobilazan dio kuhinje i prehrane, funkcionišući kao začin u gotovo svim vrstama jela. Mnogi ga smatraju prirodnim antibiotikom i preporučuju redovitu konzumaciju u sirovom obliku, dok se zadah može neutralizirati sokom od limuna, jabukom, mentom, mlijekom ili žvakanjem kave.
