Iz kojih ambalaža pijete piće? U nastavku teksta pročitajte sve o staklenim i plastičninm ambalažama. Već decenijama se staklene boce smatraju simbolom čistoće i zdravije alternative plastičnoj ambalaži. Kod mnogih potrošača vlada uvjerenje da je piće iz staklene boce “prirodnije”, manje izloženo hemikalijama i samim tim sigurnije za konzumaciju. Međutim, novo istraživanje sprovedeno u Francuskoj ozbiljno dovodi u pitanje ovu raširenu percepciju.
Naučnici su analizirali različite vrste ambalaže koje se koriste u Francuskoj i došli do iznenađujućih rezultata: pića pakovana u staklene boce sadrže znatno više mikroplastike nego ona u plastičnim bocama ili limenkama. Tačnije, u nekim slučajevima koncentracija mikroplastičnih čestica bila je i do pet puta veća u staklenim bocama. Otkriće je šokiralo čak i same istraživače, jer se staklo do sada gotovo bezrezervno smatralo inertnim materijalom.
-
Skriveni krivac: Boja na čepovima
Glavni izvor kontaminacije, kako se pokazalo, nije sama staklena ambalaža, već boja kojom su premazani unutrašnji dijelovi čepova. Tokom otvaranja ili zatvaranja boce, trenje i kontakt između čepa i grlića boce mogu dovesti do oslobađanja mikroskopski sitnih čestica plastike u sadržaj boce. Ove čestice kasnije završe u piću koje konzumiramo, a da toga nismo ni svjesni.
Ekspertica za sigurnost pića, Izlin Šaib, izjavila je kako je njen tim očekivao upravo suprotan rezultat. “Pretpostavljali smo da će plastična ambalaža biti glavni izvor mikroplastike, dok će staklo pokazati najmanju kontaminaciju. Ispostavilo se suprotno,” rekla je Šaib. Hemijska analiza je potvrdila da su čestice mikroplastike pronađene u pićima iz staklenih boca identične hemijskom sastavu boje koja se koristi na unutrašnjoj strani čepova.
-
Mikroplastika sveprisutna – ali još uvijek neistražena
Iako još uvijek ne postoji naučni konsenzus o tome koliku prijetnju po zdravlje predstavljaju mikroskopske plastične čestice u piću, jedno je sigurno – mikroplastika je svuda oko nas, i sve češće u nama. Mikroplastika je već otkrivena u flaširanoj vodi, morskim plodovima, pa čak i u ljudskoj krvi, plućima i posteljici. Ovi nalazi postavljaju brojna pitanja na koja nauka još nije spremna da ponudi konkretne odgovore.
Francuska agencija za sigurnost hrane, okoliša i rada (ANSES), koja je sprovela istraživanje, za sada ne izlazi sa jasnim preporukama u vezi sa zdravstvenim rizicima. Umjesto toga, agencija sugerira oprez: potrošačima se preporučuje da, ako već koriste staklene boce, prije zatvaranja temeljito isperu čep kako bi se smanjila mogućnost kontakta plastike s tečnošću unutar boce.
-
Na šta obratiti pažnju prilikom kupovine pića
Ovo istraživanje mijenja pravila igre i postavlja nova pitanja o sigurnosti ambalaže. Do sada su se plastične boce najčešće nalazile na meti kritika zbog mogućeg otpuštanja hemikalija poput BPA, ali se rijetko razmatralo da staklo može biti problematično – barem ne na ovakav način. Na tržištu vlada uvjerenje da je staklo sinonim za “zdraviju” opciju, što se često koristi i u marketinške svrhe. Sada se pokazuje da nije sve tako jednostavno.
Stručnjaci savjetuju da, bez obzira na ambalažu, pažnju treba posvetiti načinu skladištenja pića. Pića, naročito gazirana, ne bi trebalo dugo stajati na direktnom suncu ili na visokim temperaturama, jer to može dodatno ubrzati hemijske reakcije i potencijalno povećati kontaminaciju. Osim toga, preporučuje se izbjegavanje boca koje sadrže previše plastičnih dodataka – poput šarenih čepova, umetaka ili složenih zatvarača.
-
Promjena pristupa u svakodnevnim navikama
Uzimajući u obzir sve veću zabrinutost zbog prisustva mikroplastike u svakodnevnim proizvodima, potrošači počinju tražiti načine da smanje izloženost tim česticama. I dok potpuna eliminacija mikroplastike iz našeg okruženja trenutno nije realna opcija, svijest o skrivenim izvorima kontaminacije – poput boje na čepovima staklenih boca – može pomoći u donošenju informisanijih odluka.
Naučnici koji stoje iza istraživanja poručuju da su ovi nalazi tek početak. Planira se proširivanje analize na boce iz drugih zemalja, kao i dublja istraživanja hemijskog sastava čepova različitih proizvođača. Paralelno s tim, sve je veći pritisak na regulatore i proizvođače da razmotre sigurnosne aspekte čak i onih dijelova ambalaže koji su do sada bili zanemareni.
U međuvremenu, ono što pojedinac može učiniti jeste pažljiviji pristup odabiru i upotrebi pića u ambalaži – bez obzira da li se radi o plastici, staklu ili metalu. Kombinacija naučne spoznaje i promjene potrošačkih navika mogla bi biti ključ za smanjenje svakodnevne izloženosti mikroplastici.
