Nikada ne poklanjajte ovu stvar. O čemu je riječ saznajte u nastavku teksta. Narodna mudrost koja se prenosila s koljena na koljeno nikada nije nastajala bez razloga. Ljudi su kroz iskustvo, gubitke i nevolje učili šta donosi napredak, a šta polako ali sigurno vodi u propast. Iako danas mnogi na takva vjerovanja gledaju s podsmijehom, činjenica je da su naši preci znali prepoznati znakove koje savremeni čovjek često zanemaruje. Posebno su obraćali pažnju na predmete koji se iznose iz kuće, jer se vjerovalo da svaki od njih nosi dio energije doma i njegovih ukućana.
Stari su često govorili da se sreća ne gubi odjednom, već kap po kap. Nekada je dovoljan samo jedan pogrešan potez, jedan nepromišljen poklon, pa da se blagostanje počne osipati. Zato su postojale jasne granice oko toga šta se smije darivati, a šta ni u ludilu ne treba iznositi preko kućnog praga.
-
Predmeti koji nose ličnu energiju doma
Prema narodnim vjerovanjima, određene stvari nisu obični predmeti. One su povezane s ličnom sudbinom, radom, trudom i svakodnevnom borbom za opstanak. Kada se takve stvari poklanjaju bez razmišljanja, smatra se da se zajedno s njima predaje i vlastita sreća.
Ne radi se samo o praznovjerju, već o simbolici. Naši stari su vjerovali da predmeti upijaju energiju ljudi koji ih koriste. Ako je nešto godinama bilo dio vašeg života, vaših briga, planova i uspjeha, ono postaje produžetak vas samih. Pokloniti takvu stvar značilo je, po narodnom shvatanju, dobrovoljno se odreći onoga što vas je čuvalo.
-
Prazan novčanik kao znak oskudice
Među svim stvarima koje se ne preporučuju za poklon, posebno mjesto zauzima novčanik. Vjerovalo se da je on direktno povezan s finansijskim tokom jedne osobe. Pokloniti prazan novčanik smatralo se izuzetno lošim znakom, jer praznina simbolizira nemaštinu i stalni manjak.
Narod je govorio da takav poklon „uči“ novčanik da uvijek ostane prazan. Onaj ko ga primi može se suočiti s neplaniranim troškovima, gubicima ili stalnim osjećajem da novac dolazi i nestaje bez traga. Još gore, vjerovalo se da se negativna energija vraća i onome ko je poklon dao.
Zato je postojalo jednostavno pravilo koje se strogo poštovalo. Ako se novčanik poklanja, u njega se mora staviti barem jedan novčić ili novčanica, makar i najmanje vrijednosti. Taj sitni novac predstavlja početak, sjeme iz kojeg se dalje razvija blagostanje. Bez toga, poklon se smatra nepotpunim i opasnim.
-
Oštri predmeti i narušeni odnosi
Osim novčanika, posebnu pažnju izazivali su i oštri predmeti. Noževi, makaze i slične stvari nikada se nisu poklanjali bez simbolične nadoknade. Vjerovalo se da takvi predmeti „sijeku“ odnose, unose nemir i izazivaju svađe među ljudima.
Ako bi neko ipak dobio nož na poklon, običaj je nalagao da on darodavcu da sitan novac, kao znak da je predmet kupljen, a ne poklonjen. Na taj način se, prema vjerovanju, prekida negativan uticaj i sprječava razdor.
Stariji ljudi su tvrdili da su mnoge dugotrajne svađe počele upravo zbog ovakvih naizgled bezazlenih grešaka. Poklon koji je trebao donijeti radost pretvarao se u izvor gorčine i distance.
-
Ogledala kao prenosnici tuđe sudbine
Još jedan predmet koji je izazivao strahopoštovanje bilo je ogledalo. Smatralo se da ono ne pokazuje samo lice, već i unutrašnje stanje osobe. Ogledala su, prema narodnim pričama, upijala emocije, tugu, brige i strahove vlasnika.
Poklanjanje ogledala bilo je posebno osjetljivo, jer se vjerovalo da s njim prelazi i dio sudbine prethodnog vlasnika. Ako je osoba prolazila kroz težak period, ogledalo je moglo prenijeti tu energiju dalje. Zbog toga su ljudi izbjegavali da ih daruju, a ako bi to činili, birali su potpuno nova ogledala koja nikada nisu bila korištena.
-
Stara pravila kao zaštita doma
Naši preci su vjerovali da se blagostanje čuva pažnjom prema sitnicama. Nije bilo važno samo koliko se radi, već i kako se postupa s onim što se već ima. Svaki predmet u kući imao je svoje mjesto i značenje.
Pokloni su se birali oprezno, s mišlju da ono što se daje ne odnosi sa sobom mir i sreću doma. Zato su se mnogi običaji zadržali do danas, čak i kod ljudi koji tvrde da ne vjeruju u sujeverje. U dubini duše, ostaje strah da bi jedan pogrešan korak mogao poremetiti ravnotežu koja se godinama gradila.
Upravo zbog toga se i danas često može čuti savjet da se nikada ne poklanjaju određene stvari bez simbolične „otkupnine“, jer se vjerovalo da je to jedini način da se sačuva vlastita sreća i mir u kući.
