Na Balkanu, kiseli kupus je nezaobilazna namirnica u zimskom periodu. Prvenstveno se jede kao salata, ali ima i presudnu ulogu u pripremi glavnih jela, uključujući sarmu i podvarku. Danas vam otkrivamo informacije o čuvanju kiselog kupusa.
- Za kontinuiranu proizvodnju zdravog i konzumnog kiselog kupusa tijekom cijele sezone, potrebno je uz sol i vodu odabrati i dovoljnu količinu kupusa, najbolje domaćih sorti s nešto ravnijim glavicama.
Sve komponente treba staviti u bačvu koja je temeljito dezinficirana; iako je poželjna drvena bačva, dopuštene su i plastične alternative. Temperatura za skladištenje mora se održavati na 10 stupnjeva, a bitno je da spremnik ostane dobro zatvoren kako bi se spriječilo infiltriranje prljavštine ili insekata.
Prisutnost zelene ili crne troske na površini vode ukazuje na to da kupus više nije za konzumaciju. Ovo služi kao jasan pokazatelj greške napravljene tijekom procesa pripreme. U pripremi kiselog kupusa ključan je odabir prave vrste kupusa. Prednost treba dati domaćim sortama s ravnijim glavicama i gušćim listovima. Za kiseljenje su potrebni kupus, voda i sol.
Dodavanje odgovarajuće količine soli u vodu učinkovito rješava probleme u vezi s kvarenjem. Neophodno je da spremnik koji se koristi za kiseljenje bude temeljito dezinficiran. Sorte domaćeg kupusa koje imaju tanko lišće i nerazvijenu nervaturu (nabore na listu) obično su svijetlozelene sa žućkasto-zlatnim područjem. Sorte koje karakterizira slab korijen i blago spljoštena glavica pokazuju brzo kiseljenje.
Nadalje, domaće sorte posjeduju razmjerno povišenu koncentraciju prirodnih šećera, što pospješuje i ubrzava proces fermentacije. Ova metoda služi kao indikator za prepoznavanje pokvarenog kupusa. Odabirom kvalitetnog kupusa i točnim mjerenjem koncentracije soli, brige o kvarenju mogu se ublažiti.
- Kako bi se izbjeglo kvarenje, bitno je bačvu u kojoj se nalazi kupus držati na temperaturi nižoj od 10 stupnjeva Celzijusa jer više temperature mogu dovesti do kvarenja. Otkrivanje pokvarenog kupusa moguće je olfaktornim i okusnim putem.
Nadalje, na površini bačve može se razviti sloj taloga; prisutnost guste skrame, osobito ako ima crne ili zelene nijanse, označava rast gljivica. Nasuprot tome, ako glavica kupusa nakon vađenja ne ispušta netipične mirise ili okuse, može se smatrati prikladnom za konzumaciju. Najučinkovitiji način skladištenja kiselog kupusa je korištenje drvene bačve. Ako drvena bačva nije dostupna, plastična je prihvatljiva zamjena.
Ključno je spriječiti infiltraciju kontaminiranog zraka i prašine. Iako potpuno vakuumsko brtvljenje nije apsolutna potreba, preporučuje se minimaliziranje prodora prašine i insekata. Češnjak, poznat po snažnom okusu i mirisu, jedna je od najstarijih ljekovitih biljaka, koja je značajno utjecala na kulturnu praksu i tradiciju prirodnog liječenja širom svijeta.
- Ova cijenjena ljekovita biljka može se pohvaliti poviješću koja se proteže preko pet tisuća godina. Porijeklom iz srednje Azije, češnjak je postao raširen u brojnim regijama diljem svijeta. Obiluje hranjivim tvarima, jača imunitet i nudi niz zdravstvenih prednosti.
Alicin, značajan spoj prisutan u češnjaku, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitskim svojstvima. U egipatskoj kulturi češnjak je imao veliku važnost, smatran je svetom biljkom. Davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a pronađen je i na grobovima faraona.
U drevnim društvima Grčke i Rima sportaši su konzumirali češnjak prije natjecanja, dok su ga vojnici konzumirali prije ulaska u bitku kako bi ojačali izdržljivost, snagu i imunitet protiv bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je bio priznat zbog svojih medicinskih prednosti. Kao rezultat svojih kulinarskih i terapeutskih svojstava, češnjak se etablirao kao bitna komponenta u svakom kućanstvu i temeljni sastojak širokog spektra jela.
Ima vitalnu ulogu u prehrani, a služi kao začin za gotovo sve vrste jela. U suvremenom društvu mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv niza bolesti. Kako bi se postigla maksimalna korist, savjetuje se redovita konzumacija u neprerađenom stanju. Neugodan miris povezan s njim može se ublažiti upotrebom soka od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili miješanjem s maslinovim uljem.