Naučnici su izračunali datum „kraja svijeta“. O kojem datumu je riječ doznajte u nastavku teksta. Ideja o kraju svijeta oduvijek je intrigirala ljude. Još od drevnih proročanstava, religijskih predviđanja i legendi, ljudska mašta pokušavala je zamisliti trenutak kada bi planetu ili ljudsku civilizaciju zahvatila potpuna promjena ili nestanak. S vremenom su se, uz mitove i vjerovanja, pojavile i naučne metode koje su pokušale dati preciznije odgovore. Matematički modeli, demografske analize i klimatske projekcije počeli su pružati konkretne procjene, ali i dalje često izazivaju strah ili barem duboku radoznalost.
Jedna od najspektakularnijih i najneobičnijih studija o mogućem “kraju svijeta” nastala je još u prošlom stoljeću, ali je i danas predmet pažnje. Ono što je posebno kod ovog rada jeste da naučnici nisu koristili mistične proročanske metode – oni su koristili matematiku i statistiku.
-
Matematička prognoza koja je zapanjila naučnike
Istraživanje su sproveli naučnici sa Univerziteta Illinois: Heinz von Foerster, Patricia M. Mora i Lawrence Amiot. Njihov cilj nije bio izazvati paniku, već analizirati trendove koji su tada jasno ukazivali na zabrinjavajuće promjene u ljudskoj populaciji. Kroz proučavanje demografskih podataka koji sežu gotovo dvije hiljade godina unazad, uočili su jedan ključan obrazac: broj ljudi na planeti nije rastao linearno. Naprotiv, stopa rasta konstantno se ubrzavala. Svaka nova generacija bila je veća od prethodne, a razmaci između tih “skokova” postajali su sve kraći.
Ono što je istraživačima bilo posebno zanimljivo jeste što su ti trendovi ukazivali na matematičku “tačku pucanja” – trenutak kada bi trenutni model rasta postao neodrživ.
-
Neočekivani skok u prvoj polovini 20. stoljeća
Posebnu pažnju autori studije posvetili su periodu od 1900. do 1960. godine. Uprkos dvama svjetskim ratovima, pandemijama i velikim ljudskim gubicima, svjetska populacija u tom periodu porasla je sa otprilike 1,6 milijardi na čak tri milijarde ljudi.
Ovaj podatak bio je alarmantan. Ratovi i katastrofe, koji su inače mogli usporiti rast stanovništva, nisu zaustavili ubrzani demografski trend. Napredak u medicini, poljoprivredi i industriji omogućio je ljudima da prežive i umnožavaju se u broju koji je prethodno bio nezamisliv.
-
Prenaseljenost kao ključni problem
Za razliku od tradicionalnih apokaliptičnih scenarija, naučnici nisu tvrdili da će ljudi nestati zbog gladi. Naprotiv, smatrali su da će tehnološki napredak omogućiti proizvodnju dovoljno hrane za sve. Problem koji su identificirali bio je mnogo suptilniji, ali jednako ozbiljan – prenaseljenost.
Prema njihovoj teoriji, sve veća gustina stanovništva mogla bi dovesti do smanjenja kvaliteta života, borbe za prostor i resurse, kao i urušavanja društvenih sistema. Drugim riječima, planetarno preživljavanje hrane nije bio problem, ali ljudski život mogao bi postati mnogo teži zbog vlastitog broja.
-
Matematička formula koja predviđa “krajnji trenutak”
Kada su svoje matematičke modele primijenili na tadašnje demografske trendove, rezultat je bio šokantan. Prema njihovom izračunu, rast stanovništva mogao bi teoretski postati beskonačan 13. novembra 2026. godine. Taj datum označen je simbolično kao “kraj svijeta”.
Naravno, nisu tvrdili da će planet eksplodirati ili da će svi ljudi nestati tog dana. Riječ je bila o matematičkoj tački pucanja – trenutku kada trenutni model više ne može opisati realnu situaciju jer sistem postaje neodrživ.
-
Kako se realnost razlikuje od predviđanja
Kako su decenije prolazile, postalo je jasno da se predviđeni scenario neće doslovno ostvariti. Danas Zemlja ima oko 8,2 milijarde stanovnika, a stopa rasta se postupno usporava. Prema procjenama Ujedinjenih nacija, svjetska populacija svoj vrhunac očekuje tokom 2080-ih godina, kada bi mogla dostići oko 10,3 milijarde ljudi. Nakon toga slijedi postepeni pad stanovništva, uglavnom zbog smanjenog nataliteta, starenja populacije i promjena u načinu života.
Ovo jasno pokazuje da matematički modeli mogu pružiti važne uvide, ali realnost je uvijek kompleksnija od jednostavnih predviđanja.
-
Dugoročne perspektive života na Zemlji
Savremena nauka danas gleda na sudbinu planete šire od same ljudske populacije. Primjer su istraživanja japanskih naučnika sa Univerziteta Toho u saradnji s NASA-om, koji analiziraju dugoročnu budućnost Zemljine atmosfere i njen odnos sa Suncem – glavnim izvorom energije za život.
Kroz više od 400.000 računalnih simulacija došli su do zaključka da opstanak života na Zemlji zavisi i od evolucije Sunca. Kako Sunce stari, njegova energija i ponašanje postupno se mijenjaju, što direktno utiče na klimu i sastav atmosfere. Prema njihovim procjenama, Zemlja bi mogla postati nenaseljiva tek za oko milijardu godina, kada promjene u Sunčevoj aktivnosti učine planetu nepogodnom za složene oblike života.
-
Šta nam ove projekcije zapravo pokazuju
Iako datumi zvuče dramatično, smisao ovih studija nije u izazivanju straha, već u razumijevanju. Čovječanstvo je dio mnogo većeg sistema, a naši problemi, koliko god ozbiljni bili, nisu jedini faktor koji određuje sudbinu planete. Nauka nas podsjeća na važnost ravnoteže i svijest o granicama prirodnog i tehnološkog razvoja.
