Podmukli simptomi masne jetre. O kojim simptomima je riječ doznajte u nastavku teksta. Masna jetra se dugo smatrala problemom ljudi koji imaju višak kilograma. Međutim, posljednjih godina sve je jasnije da ova bolest ne bira isključivo po tjelesnoj težini. Sve češće se otkriva i kod osoba koje su mršave ili imaju normalnu tjelesnu masu, zbog čega mnogi ni ne pomisle da bi mogli biti u riziku.
Upravo ta pogrešna pretpostavka predstavlja jedan od najvećih problema. Ljudi koji nemaju višak kilograma rjeđe odlaze na kontrole vezane za metabolizam i jetru, jer vjeruju da se zdravo hrane ili da ih štiti dobra linija. Nažalost, masna jetra može da se razvija tiho i bez jasnih upozorenja, bez obzira na to koliko neko ima kilograma.
Prema procjenama na svjetskom nivou, više od četvrtine odrasle populacije ima neki oblik masne jetre. To je čini najčešćim hroničnim oboljenjem ovog organa. Posebno zabrinjava podatak da između 10 i 20 odsto oboljelih nema problem sa gojaznošću. Kod njih se bolest često otkrije slučajno, tokom rutinskih analiza krvi ili ultrazvučnog pregleda abdomena.
-
Jetra može da trpi godinama bez jasnih signala
Jedan od razloga zašto se masna jetra kasno dijagnostikuje jeste to što jetra nema nervne završetke za bol. To znači da oštećenje može napredovati, a da osoba ne osjeti ništa što bi je alarmiralo. Za razliku od drugih organa, jetra ne “boli” u klasičnom smislu.
U početnim fazama, simptomi su blagi i neodređeni. Ljudi ih često pripisuju stresu, umoru ili lošem snu. Tek kada bolest uznapreduje, promjene postaju ozbiljnije i teže za liječenje. Zbog toga je redovno praćenje zdravstvenog stanja od velike važnosti, čak i kada nema očiglednih tegoba.
Zdrava jetra sadrži vrlo malu količinu masti, manje od pet procenata. Kada se procenat masti poveća i pređe granicu od pet do deset procenata, govori se o masnoj jetri ili steatozi. Ako se proces nastavi, masne naslage mogu da poremete normalno funkcionisanje ćelija jetre.
-
Nisu samo kilogrami presudni
Iako se višak tjelesne mase smatra jednim od glavnih faktora rizika, on nije jedini. Masna jetra se može razviti i kod osoba koje su naizgled vitke, ali imaju metaboličke poremećaje. Insulinska rezistencija, povišen šećer u krvi, visok nivo triglicerida i holesterola igraju veliku ulogu.
Genetika takođe može imati uticaj. Neki ljudi imaju nasljednu sklonost ka poremećaju metabolizma masti, pa se masnoća lakše taloži u jetri. Pored toga, način života značajno doprinosi razvoju bolesti.
Visok unos prostih šećera, naročito fruktoze iz gaziranih pića, slatkiša i industrijski prerađene hrane, direktno opterećuje jetru. Fruktoza se u velikoj mjeri metaboliše upravo u ovom organu i, kada je ima previše, pretvara se u mast. Ako se tome doda nedovoljno kretanja, dugotrajan stres i manjak sna, rizik se dodatno povećava, čak i kod osoba normalne težine.
-
Šta se događa ako se problem zanemari
Masna jetra u početku može djelovati bezazleno, ali ako se ne prepozna i ne tretira na vrijeme, stanje može napredovati. Kod oko 20 do 30 odsto pacijenata razvija se upala jetre, poznata kao steatohepatitis. U toj fazi dolazi do oštećenja ćelija i aktiviranja upalnih procesa.
Vremenom, dugotrajna upala može dovesti do fibroze, odnosno stvaranja ožiljnog tkiva. Kako ožiljci zamjenjuju zdravo tkivo, funkcija jetre se postepeno smanjuje. U najtežim slučajevima razvija se ciroza, stanje u kojem je struktura jetre trajno promijenjena, a rizik od karcinoma jetre značajno povećan.
Važno je naglasiti da posljedice ne pogađaju samo jetru. Masna jetra je usko povezana sa većim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2. Često je dio šire slike koja uključuje metabolički sindrom. Zbog toga se problem ne može posmatrati izolovano, već kao signal da je čitav organizam pod opterećenjem.
-
Diskretni znakovi na koje treba obratiti pažnju
Jedan od najvećih izazova jeste to što masna jetra rijetko daje jasne i prepoznatljive simptome. Ipak, postoje suptilni znaci koji mogu ukazivati da nešto nije u redu.
Hronični umor i manjak energije česti su kod oboljelih. Neki ljudi primijete osjećaj težine ili nelagodnosti ispod desnog rebarnog luka, gdje se jetra nalazi. Moguće su i probavne smetnje, poput nadimanja ili osjećaja punoće nakon obroka.
Povišeni enzimi jetre u laboratorijskim nalazima često su prvi konkretan pokazatelj problema. Upravo zato su preventivni pregledi od velike važnosti, posebno za osobe koje imaju dijabetes, povišen krvni pritisak, poremećene masnoće u krvi ili porodičnu istoriju bolesti jetre.
-
Promjene koje prave razliku
Dobra vijest je da se masna jetra u velikom broju slučajeva može povući ako se reaguje na vrijeme. Jetra ima izuzetnu sposobnost regeneracije, ali joj je potrebno pružiti priliku za oporavak.
Uravnotežena ishrana sa manje industrijski prerađene hrane i dodatih šećera predstavlja prvi korak. Povećan unos povrća, vlakana, kvalitetnih proteina i zdravih masti može pomoći u smanjenju masnih naslaga u jetri. Redovna fizička aktivnost, čak i brza šetnja od 30 minuta dnevno, značajno doprinosi poboljšanju insulinske osjetljivosti.
Kvalitetan san i kontrola stresa takođe imaju važnu ulogu. Hronični stres utiče na hormonsku ravnotežu i metabolizam, dok manjak sna dodatno pogoršava insulinsku rezistenciju. Kontrola nivoa šećera, krvnog pritiska i masnoća u krvi pomaže da se smanji opterećenje jetre.
Ključ leži u dosljednosti i realnim, održivim promjenama. Nisu potrebne drastične dijete niti nagle restrikcije, već postepeno usvajanje zdravijih navika koje se mogu dugoročno održati. Jetra reaguje na takve promjene i, u mnogim slučajevima, može se vratiti u normalno stanje ako se problem prepozna na vrijeme.
