Na našim prostorima većina kućanstava i dalje priprema obroke kod kuće jer je takav pristup i ekonomičniji i ukusniji. Danas otkrivamo kuharski savjet za pripremu ribe.
Riba je vrsta hrane koje se mnoge domaćice izbjegavaju zbog mirisa koji nastaje tijekom kuhanja i mogućnosti prskanja ulja. Riba se smatra jednom od dostupnih namirnica najhranjivijeg i ukusnijeg okusa; usprkos tome, prženje često može rezultirati velikim neredom. Svaki kuhar posjeduje poseban način i individualnu tehniku prženja i pripreme ove izvanredne namirnice.
- Ovaj će članak opisati optimalne postupke koje trebate usvojiti sljedeći put kada odlučite pržiti ribu. Prženu ribu popratite krumpirom ili dodatnom salatom koja odlično pristaje uz ovo jelo.
Za one koji uživaju u prženoj ribi i imaju isplaniran recept za nadolazeća jela, ovdje je neprocjenjiv savjet za povećanje njene hrskavosti, a istovremeno smanjenje upijanja ulja. Uobičajeni kuhinjski sastojak koji može učinkovito zamijeniti brašno je gustin. Škrob ili kukuruzni škrob mogu stvoriti koricu na ribi, pomažući u očuvanju hrskavosti dok smanjuje masnoću zbog slabijeg upijanja ulja. Za pripremu ovog jela potrebni su sljedeći sastojci:
Za pripremu jela trebat će vam 1 kg omiljene ribe, morske ili riječne, uz 200 g temeljca, 3 žličice soli, 1 žličicu papra, 1 žličicu češnjaka u prahu, dodatne začine po želji i ulje za prženje. Započnite rezanjem ribe na komade i začinite ih solju kako je uobičajeno. Preporučljivo je ovu začinjenu smjesu staviti u hladnjak dan prije prženja; međutim, dovoljno je ostaviti da se odmori nekoliko sati.
- U zdjeli za miješanje pomiješajte temeljac s jednom žličicom soli, papra, češnjaka u prahu i bilo kojeg drugog začina po želji, pazeći da se smjesa dobro sjedini. U dublju tavu ulijte dosta ulja, pazeći da je dovoljno zagrijano kako bi riba “plivala”.
Izvadite ribu iz hladnjaka, pazite da je svaki komad temeljito obložen smjesom prije nego što je lagano spustite u zagrijano ulje. Ako je potrebno, preokrenite ribu više puta kako biste bili ravnomjerno pečeni sa svih strana. Ovo jelo odlično pristaje uz krumpir ili dodatnu salatu. Uživajte u obroku!
BONUS TEKST
Od malih nogu Željka Bojić (34) odlučila je pomagati drugima, au konačnici se odlučila za medicinsku karijeru. 2011. godine se informirala o žučnim kamencima; međutim, nakon operacije naišla je na još izazovniju situaciju: kritično stanje jetre koje je transplantaciju učinilo njezinim jedinim načinom preživljavanja.
U dobi od dvadeset godina, bio sam na drugoj godini medicinske škole, stalno sam davao svoje zdravlje na prvo mjesto i brižno brinuo o svojoj dobrobiti. Kao rezultat toga, tijekom standardnog ultrazvuka u ordinaciji liječnika koji me uputio na procjenu, otkrio sam da imam žučne kamence, koji se obično nazivaju žučnim kamencima.
- Oslanjajući se na svoje medicinsko znanje i temeljito poznavanje situacije, odlučila sam žurno djelovati kako bih spriječila moguće komplikacije koje bi ova dijagnoza mogla proizaći ako se ne liječi, prenosi Željka svoje iskustvo za Zdravlje Kurir.
3. studenoga 2011. ušla je u operacijsku dvoranu puna optimizma, nesvjesna činjenice da je njezin život na rubu značajne transformacije. Sjećam se da sam u bolnicu donio udžbenik iz fiziologije dok sam se pripremao za kolokvij zakazan dva tjedna kasnije; usprkos tome, moje mjesto u amfiteatru Medicinske škole ostalo je nepopunjeno tog semestra.
U organizaciji Zajedno za novi život izabrala sam suradnju sa svojim kolegama u borbi protiv stigme vezane uz doniranje organa. Suočena sa strahom od smrti, pojavile su se postoperativne komplikacije koje su, iako netipične, nažalost pogodile Željku, jednu među tisućama koje se susreću s tim problemom. Mjesec dana nakon prve operacije, moje zdravlje se znatno pogoršalo, što je dovelo do hitnog premještaja na VMA.
- Dok sam bio tamo, osjetio sam da nešto nije u redu i prvi put sam iskusio strah od smrti, jer su liječnici tijekom jutarnjih obilazaka davali oskudne informacije i činilo se da im nedostaje osjećaj optimizma.
Duboka žuta nijansa okružuje i moju kožu i bjeloočnice mojih očiju, a moja je želja za hranom gotovo nestala; tijekom posjeta moje majke, mogla je staviti samo male zalogaje u moja usta. Ovo je iskušenje bilo mučno. Osjetio sam kako postupno podležem svojoj borbi. U tom trenutku Željka priznaje da je u potpunosti shvatila bit poslovice „Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu.
