Mnogi ljudi se zapitaju prestaje li muškarac u nekom trenutku života osjećati potrebu za ženom. Mišljena su različita, neki tvrde da nakon određene dobi muškarci gube interes za žene, dok drugi vjeruju da se ne radi o prestanku potrebe, već o njenoj transformaciji. Ova tema nije samo intimna i osobna, nego i društveno relevantna, jer osvjetljava kako percipiramo starost, bliskost i uloge muškarca i žene.
-
Biologija i psihologija u igri
S biološkog stajališta, nije tajna da se muška spolna aktivnost mijenja s godinama. Testosteron, glavni muški spolni hormon, s vremenom opada, što često vodi smanjenju seksualne želje. Mnogi muškarci nakon pedesete primjećuju da im libido više nije ono što je bio u mlađim danima. No to ne znači da nestaje želja za bliskošću, nježnošću ili jednostavno – ženskim društvom.
Psihološki aspekt često je još kompleksniji. Muškarci se tijekom života mijenjaju – prioriteti, očekivanja i emocionalne potrebe evoluiraju. Mladi muškarac često teži intenzitetu, seksualnoj privlačnosti, izazovima i osvajanju. Kako vrijeme prolazi, mnogi se počnu više usmjeravati prema miru, sigurnosti, emocionalnoj stabilnosti i podršci. U starijoj dobi sve je više onih kojima su važni razgovori, zajedništvo i dublje razumijevanje – umjesto površne ili isključivo tjelesne povezanosti.
-
Kada dolazi do promjene – i dolazi li uopće?
Ne postoji univerzalna granica ni magični trenutak kada muškarac „prestaje trebati“ ženu. Promjena, ako do nje dolazi, najčešće je postupna i varira od osobe do osobe. Za neke se radi o procesu koji traje godinama, dok kod drugih dolazi kao iznenadna transformacija uzrokovana konkretnim životnim događajem.
-
Fizičko zdravlje i njegovi učinci
Zdravstvene tegobe, kronične bolesti, bolovi, problemi s erekcijom – sve to može značajno utjecati na muškarčev odnos prema seksu i bliskosti. No fizička nemoć ne znači emocionalnu neaktivnost. Muškarac koji fizički ne može funkcionirati kao nekada često i dalje želi blizinu, pažnju, razgovor i osjećaj povezanosti sa ženom. Potreba za toplinom i bliskošću ne prestaje zbog fizičkog stanja, već se samo mijenja način na koji se izražava.
-
Gubitak partnerice i suočavanje sa samoćom
Smrt supruge, razvod ili emocionalno udaljavanje mogu snažno utjecati na muškarčevu percepciju potrebe za ženom. Neki se u takvim situacijama potpuno povuku, uvjereni da više ne žele nikakav odnos. Drugi pak osjete još jaču potrebu za blizinom, ali drugačijom – manje seksualnom, a više emocionalnom. Samoća zna biti snažan okidač za preispitivanje odnosa prema ženi, bliskosti i vlastitim željama.
-
Individualne osobine i vrijednosti
Nisu svi muškarci isti. Netko cijeli život traži duboku emocionalnu vezu, dok drugome bliskost znači isključivo fizičku privlačnost. Kako stare, njihove osobne vrijednosti još više dolaze do izražaja. Muškarci koji su uvijek težili povezanosti često i u starijoj dobi žele žensko društvo, ali sada na drugačiji način – kroz razgovor, zajedničke trenutke i uzajamnu podršku.
-
Stereotipi koji zamagljuju stvarnost
Jedan od ključnih razloga zašto se ovo pitanje uopće postavlja leži u društvenim stereotipima. Prevladava mišljenje da muškarci, kada ostare, postaju „nepotrebni“ u emocionalno-romantičnom smislu. S druge strane, žene se često prikazuju kao vječne njegovateljice koje uvijek žele blizinu, dok se stariji muškarci doživljavaju kao povučeni, nezainteresirani i emocionalno zatvoreni.
Takvi stereotipi štetni su i netočni. Mnogi muškarci i u poznim godinama žele i traže ljubav, društvo i emocionalnu povezanost. Jedina razlika je u tome što te potrebe možda više ne izražavaju kroz geste mladenačke strasti, već kroz suptilniju, smireniju, ali jednako snažnu formu odnosa.
-
Novo lice muško-ženskih odnosa u starijoj dobi
Kada govorimo o muškarcima u starijoj dobi, treba imati na umu da se ne radi o prestanku interesa za žene, već o promjeni u načinu na koji se taj interes pokazuje. Dovoljno je pogledati brojne primjere parova koji su se pronašli u kasnijim godinama života – njihova povezanost temelji se na uzajamnom poštovanju, razumijevanju i potrebi za prisutnošću druge osobe. To je možda najiskreniji i najzreliji oblik bliskosti, onaj koji nadilazi tijelo i dodire, i usmjerava se na ono ljudsko, tiho i trajno.
