Danas se sve više govori o zdravom načinu života. Ali mnogi i dalje ne obračaju pažnju na jedan od najupornijih i najopasnijih zdravstvenih problema današnjice a to je visok krvni pritisak. Hipertenzija, kako ga ljekari nazivaju, godinama se provlači kao glavni uzrok ozbiljnih srčanih oboljenja i prerane smrti. Problem postaje još ozbiljniji kada znamo da veliki broj ljudi uopće nije svjestan da ga ima.
Srčane bolesti su i dalje vodeći uzrok smrti među odraslim osobama, a stručnjaci uporno upozoravaju da hipertenzija nije samo broj na aparatu za mjerenje pritiska. Ona je poput tempirane bombe koja godinama može prolaziti neprimijećeno, sve dok ne dovede do moždanog udara, infarkta ili zatajenja srca.
-
Neznanje nije zaštita – već rizik
Za one koji se suočavaju s visokim pritiskom, vijesti možda zvuče obeshrabrujuće. Međutim, kardiolozi naglašavaju da poznavanje rizika i načina djelovanja može napraviti ogromnu razliku. “Hipertenzija značajno povećava vjerovatnoću od moždanog i srčanog udara, kao i od hronične srčane insuficijencije,” upozorava dr. Bradley Serwer, kardiolog koji se godinama bavi ovom tematikom.
Dobra vijest je da hipertenzija, iako opasna, nije neizbježna sudbina. “Ako se reaguje na vrijeme i ako se prati terapija, stanje se može uspješno držati pod kontrolom,” dodaje dr. Serwer.
-
Sol – tihi saveznik hipertenzije
Među brojnim faktorima koji doprinose visokom krvnom pritisku, postoji jedan kojeg većina ljudi potcjenjuje: unos soli. I ne govorimo samo o dodatnom posipanju hrane prije jela. So se krije svuda oko nas – u konzerviranoj hrani, pekarskim proizvodima, čak i u slatkišima.
“Kada konzumiramo više soli nego što našem tijelu zaista treba, organizam zadržava vodu. Ta dodatna tečnost povećava pritisak unutar krvnih sudova,” objašnjava dr. Cheng-Han Chen. Taj proces se ne osjeća odmah, ali s vremenom opterećuje srce i krvne žile.
Zabluda je da je dovoljno samo ne soliti hranu da biste smanjili unos natrija. “So se koristi kao pojačivač okusa i konzervans, pa se nalazi u gotovo svim vrstama prerađene hrane,” kaže dr. Serwer. To uključuje suhomesnate proizvode, gotova jela, čipseve, pa čak i mnoga jela iz restorana.
-
Gdje sve krije natrij – i kako ga izbjeći
Većina ljudi, kako tvrde stručnjaci, uopće ne zna koliko soli unosi dnevno. Čitanje deklaracija na proizvodima je navika koju rijetki praktikuju, ali ona može imati veliki uticaj. “Hrana vam ne mora djelovati slano da bi bila puna natrija,” upozorava dr. Randy Gould, još jedan stručnjak iz oblasti kardiologije.
Prvi korak prema boljoj kontroli jeste povratak osnovama – domaća kuhinja i svježe namirnice. Kuhanje kod kuće omogućava vam potpunu kontrolu nad sastojcima. Umjesto soli, ljekari preporučuju korištenje začina poput bosiljka, majčine dušice, peršuna, kurkume i kumina. Takve alternative ne samo da ne štete, već mogu imati i dodatne zdravstvene koristi.
-
Navike koje mijenjaju tok bolesti
Osim pažljivog upravljanja unosom soli, postoje i druge navike koje igraju ključnu ulogu u borbi protiv hipertenzije. Redovna fizička aktivnost, kontrola stresa, dovoljno kvalitetnog sna i prestanak pušenja samo su neki od koraka koje savjetuju stručnjaci.
“San koji je nekvalitetan ili prekinut može direktno utjecati na povišenje krvnog pritiska,” napominje dr. Gould. Mnogi zanemaruju važnost odmora, ali tijelo koje ne dobije dovoljno sna stalno je u stanju stresa – što dodatno opterećuje srce.
Redovno vježbanje, čak i u umjerenim količinama kao što su 30 minuta brzog hodanja dnevno, može imati ogroman efekat. Vježba pomaže krvnim sudovima da ostanu elastični, poboljšava cirkulaciju i snižava nivo stresa.
-
Terapija i nadzor – stubovi kontrole
Bez obzira na to koliko se neko trudi promijeniti stil života, hipertenzija zahtijeva medicinski nadzor. Saradnja s ljekarom nije luksuz, već nužnost. “Važno je održavati kontakt s ljekarom, pratiti krvni pritisak i uzimati terapiju prema uputstvu,” naglašava dr. Serwer.
Pravovremeno uzimanje lijekova, redovni pregledi i analiza stanja omogućavaju da se reaguje prije nego što dođe do komplikacija. Mnogi pokušavaju ignorisati simptome, ali upravo ti simptomi – ili njihovo odsustvo – često prikrivaju ozbiljnost problema.
