Kao što crvi pojedu drvo, tako i briga pojede čovjeka. U nastavku teksta psiholog otkriva 5 stvari koje svakome mogu pomoći. Briga je osjećaj koji svi poznajemo – ona tiha nelagoda koja se javlja kada razmišljamo o budućnosti, kada preispitujemo odluke ili kada pokušavamo predvidjeti ishod situacija koje još nisu ni nastupile. Iako briga može imati i zaštitnu funkciju, jer nas podstiče da se pripremimo i budemo odgovorniji, ona često prerasta u teret koji iscrpljuje tijelo i um. Dugotrajna i intenzivna zabrinutost lako može prerasti u hronični stres, a upravo on ostavlja ozbiljne posljedice na naše zdravlje, od nesanice i glavobolja do anksioznih poremećaja i depresije.
Psiholozi naglašavaju da briga sama po sebi nije neprijatelj, već način na koji se s njom nosimo. Kada je prepoznamo i usmjerimo na zdrav način, ona može postati prilika da razvijemo otpornost i unutrašnju snagu. Donosimo pet strategija koje stručnjaci preporučuju kao efikasan način da se smanji opterećenje brige i da se izgradi bolja emocionalna ravnoteža.
-
Usmjeravanje pažnje na sadašnji trenutak
Jedna od najmoćnijih tehnika koje se koriste u psihologiji danas jeste mindfulness – praksa svjesnog prisustva. Suština mindfulnessa je jednostavna: biti potpuno prisutan u trenutku, bez lutanja misli u prošlost ili budućnost. Kada se brinemo, um radi upravo suprotno – beskonačno analizira prošle događaje i zamišlja najgore moguće scenarije koji bi tek mogli nastupiti.
Praksa svjesnog disanja, vođene meditacije ili jednostavno nekoliko minuta tišine u kojima osluškujemo svoje misli i tijelo mogu napraviti veliku razliku. Redovno vježbanje mindfulnessa smanjuje nivo hormona stresa, poboljšava koncentraciju i pomaže da se razvije realističniji pogled na izazove. To ne znači da problemi nestaju, već da ih posmatramo iz mirnije i stabilnije pozicije.
-
Snaga granica i moć riječi „ne“
Mnogi ljudi potcjenjuju koliko im štete donosi nemogućnost da odbiju tuđe zahtjeve. Preuzimanje obaveza preko svojih granica vodi u iscrpljenost i stvara plodno tlo za stalnu zabrinutost. Kada stalno govorimo „da“ iz straha da ne razočaramo druge, naše unutrašnje potrebe ostaju zapostavljene.
Psiholozi ističu da postavljanje granica nije sebičnost, već nužan čin brige o sebi. Naučiti reći „ne“ znači napraviti prostor za vlastiti odmor, oporavak i kvalitetne odnose. Kada znamo koliko možemo i želimo dati, lakše se nosimo sa svakodnevnim izazovima i ne dozvoljavamo da briga pređe granicu koja remeti našu ravnotežu.
-
Život sa nesigurnošću
Jedan od glavnih uzroka stalne zabrinutosti je ljudska potreba za kontrolom. Želimo znati šta nas čeka i kako će se stvari odvijati, iako je život suštinski nepredvidiv. Strah od nepoznatog često se pretvara u beskrajno ponavljanje misli tipa „šta ako“.
Stručnjaci savjetuju da se razvije tolerancija na nesigurnost. To znači prihvatiti činjenicu da ne možemo predvidjeti sve ishode i da to nije nužno loše. Umjesto da trošimo energiju na zamišljanje katastrofičnih scenarija, možemo je usmjeriti na ono što nam je dostupno sada i ovdje. Takav pristup oslobađa unutrašnji prostor i smanjuje napetost koja nastaje kada pokušavamo kontrolisati ono što je izvan našeg dometa.
-
Pretvaranje brige u akciju
Briga često ostaje u mislima, vrteći se u krugovima bez izlaza. No, upravo taj osjećaj nemoći hrani našu anksioznost. Psiholozi savjetuju da svaki put kada osjetimo zabrinutost, pokušamo da je pretočimo u konkretne korake.
Jedan od načina jeste zapisivanje problema i mogućih rješenja. Kada se problem podijeli na manje i jasnije zadatke, on prestaje izgledati nepremostivo. Akcija, pa makar i mala, vraća osjećaj kontrole i umanjuje psihički teret. Tako briga prestaje biti blokada i pretvara se u podsticaj za promjene.
-
Moć podrške i razgovora
Često se briga pojačava kada je držimo u sebi. Misli tada postaju sve teže i dobijaju razmjere koje u stvarnosti možda i nisu tako velike. Razgovor s osobom od povjerenja može imati iscjeljujući efekat. Sam čin dijeljenja problema pomaže da ga sagledamo iz druge perspektive i da osjetimo da nismo sami.
Bliske osobe mogu ponuditi podršku, savjet ili jednostavno prisustvo koje nas umiruje. Ponekad, izgovaranje naglas onoga što nas muči već je dovoljno da osjetimo olakšanje. Ljudi su društvena bića, a emocionalna povezanost jedan je od najsnažnijih načina za ublažavanje brige i jačanje otpornosti.
