Kako da nam naši grijesi budu oprošteni. U nastavku teksta doznajte. Svi mi nosimo svoje terete. Nekad su to brige, nekad pogrešne odluke, a često i grijesi koji ostave trag na srcu. Dešava se da čovjek osjeti umor od samog sebe, kao da mu je duša preopterećena i traži predah. U takvom stanju, dolazak ramazana nije samo promjena u rasporedu obroka. To je prilika da zastanemo, preispitamo se i pokušamo krenuti ispočetka.
Zamislite da hodate ulicom s teškim kesama u rukama. Ruke vas bole, umorni ste, i tada vam neko priđe i ponudi pomoć. U tom trenutku osjetite olakšanje i zahvalnost. Ramazan je sličan toj ispruženoj ruci. On dolazi kao mjesec u kojem se vrata milosti širom otvaraju, a oprost postaje dostižniji onima koji ga iskreno traže.
Allah je Onaj koji stalno oprašta. Njegovo lijepo ime El-Gafur podsjeća nas da oprost nije rezervisan samo za određeno vrijeme u godini. Ipak, ramazan ima posebno mjesto. To je mjesec u kojem se dobra djela višestruko nagrađuju, a srce lakše omekša i vrati se svome Gospodaru.
-
Ozbiljnost ramazana u riječima Poslanika
Koliko je ramazan važan, pokazuje nam i poznati hadis koji prenosi Ka’b b. ‘Udžre, r.a. On prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom rekao ashabima da se primaknu mimberu. Kada se popeo na prvu stepenicu, izgovorio je: “Amin.” Isto je učinio i na drugoj i trećoj stepenici. Ashabi su bili iznenađeni, jer to ranije nisu čuli.
Poslanik, s.a.v.s., im je zatim objasnio da mu se pojavio melek Džibril, a.s., i izrekao dovu protiv tri kategorije ljudi. Prva je ona koja dočeka ramazan, a ne zasluži oprost. Druga je ona pred kojom se spomene ime Poslanika, a ne donese salavat. Treća je ona koja doživi starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a njihova briga i služenje ne budu razlog njegovog ulaska u Džennet.
Ove riječi nisu izrečene da bi nas obeshrabrile, nego da nas probude. Ako je ramazan takva prilika da se zasluži oprost, onda bi bilo zaista tragično propustiti ga bez istinskog truda.
-
Djela koja brišu grijehe
Pitanje koje se prirodno nameće jeste: kako da u ramazanu zaista budemo među onima kojima je oprošteno? Odgovor nalazimo u hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Post kao temelj promjene
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko posti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni grijesi koje je prethodno počinio.”
Post nije samo suzdržavanje od hrane i pića. To je disciplina tijela i duše. Kada čovjek svjesno ostavi ono što mu je dozvoljeno, radi Allahovog zadovoljstva, uči se samokontroli. Ako tokom dana pazimo na jezik, pogled i ponašanje, post postaje škola karaktera. U takvom stanju, oprost dolazi kao rezultat iskrene pokornosti.
Noćni namaz i teravija
U drugom hadisu stoji: “Ko klanja noću u ramazanu, vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.” Ovdje se misli na teraviju i druge oblike noćnog namaza.
Noć ima posebnu tišinu. Dok većina ljudi spava, vjernik stoji pred svojim Gospodarom. Nema publike, nema aplauza. Samo iskrena dova i želja da se popravi ono što je bilo loše. Takvi trenuci ostavljaju trag na srcu. Nisu svi u mogućnosti provesti cijelu noć u ibadetu, ali i nekoliko iskrenih rekata može biti početak velike promjene.
Lejletul-kadr – noć vrijednija od hiljadu mjeseci
Posebno mjesto u ramazanu zauzima Lejletul-kadr. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko provede Lejletul-kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.”
To je noć u kojoj se sudbine određuju, noć u kojoj je počela objava Kur’ana. Uložiti trud u posljednjih deset noći ramazana znači tražiti trenutak u kojem se jedna iskrena dova može pretvoriti u prekretnicu života. Nije poenta u dugim govorima ni posebnim riječima, već u iskrenosti srca.
-
Dva uslova bez kojih nema punog smisla
Sva ova djela imaju zajednički okvir. Nisu samo vanjske radnje dovoljne. Postoje dva ključna uslova koji im daju pravu vrijednost: iman i iskrenost.
Iman – svjesnost zbog Koga to radimo
Vjera znači da znamo zašto postimo, zašto klanjamo i zašto se odričemo svojih navika. Ako ramazan svedemo na tradiciju ili društveni običaj, promašili smo suštinu. Iman podrazumijeva svjesnost da sve to činimo iz pokornosti Allahu i slijedeći praksu Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Kada ta svijest postoji, svako djelo dobija težinu.
Iskrenost – traženje samo Allahovog zadovoljstva
Iskrenost znači da ne tražimo pohvalu ljudi. Ne postimo da bismo ostavili utisak, niti klanjamo da bi nas neko vidio. Iskrenost je tihi dogovor između roba i Gospodara. To je odluka da nagradu očekujemo samo od Njega.
Zato je korisno prije svakog djela postaviti sebi nekoliko pitanja: Zašto ovo radim? Zbog čijeg naređenja? Čije zadovoljstvo želim? Od koga očekujem nagradu?
Takva pitanja čiste namjeru. Ona pretvaraju rutinu u ibadet i obične radnje u priliku za oprost. Ramazan tada više nije samo mjesec posta, nego mjesec duboke lične promjene i iskrenog povratka Allahu.
