Danas vam donosimo jedu istinitu priču koja je mnogima izazvala suze na oči jer je jako emotivna. Ona također pokazuje da ima jako puno dobrih ljudi koji su spremni da pomognu onima koji su u nevolji.
Ova priča vrti se oko žene po imenu Dara i dječaka po imenu Ivan, a duboko emotivno odjekuje ostavljajući čitatelje s knedlom u grlu. Iako Dara nije sama rodila djecu, imala je srce sposobno prepoznati patnju drugih i ponuditi suosjećanje u vremenima potrebe. Nije ispitivala svoje okolnosti, niti oplakivala svoju sudbinu; umjesto toga, živjela je tihom snagom, utjelovljujući duh koji je bio veći od duha mnogih. Ivan je kao dijete bio napušten od strane roditelja, pokušavajući izbjeći odgovornost, brigu i ljubav.
- Odgojila ga je baka, žena slabih financijskih mogućnosti, koja je dane posvetila prodaji rukotvorina na tržnici. Iako su se uspjeli uzdržavati, nije bilo dovoljno sredstava za školovanje, knjige ili ono osnovno što svako dijete zaslužuje. Usred te tihe borbe s neimaštinom pojavila se Dara – susjeda koju je Ivan isprva promatrao, a potom cijenio kao svoju. Dara je bila žena bez djece, usamljena, ali je imala srce puno suosjećanja. Primijetivši da Ivanu nedostaje međuobrok, pripremila mu je sendvič.
Uvidjevši da nema knjiga, ponudila mu je one koje je ostavio njezin pokojni brat. Postupno ga je snabdijevala odjećom i obućom, financirala školske ekskurzije, a zatim mu pokrivala školarinu. Suzdržala se od razgovora o svojim postupcima, hvalisanja ili traženja zahvale. Umjesto toga, tiho bi samoj sebi potvrdila: “Sevap je. Kako su godine prolazile, Dara je sve više prihvaćala odgovornosti majčinstva, ne motivirana obvezom, već intrinzičnom ljudskom željom da njeguje nekoga kome je potrebna ljubav.
Ivan je razvio dublji osjećaj dobrote, otkrivši da je istinska snaga ukorijenjena u zahvalnosti i da je najveće mjerilo karaktera čovjekova ljudskost. Tijekom studija Dara je ostala nepokolebljiva podrška; spremala mu je vruće ručkove, raspitivala se o njegovoj udobnosti i razmišljala o vlastitim trenucima tišine, koje je nastojala ublažiti svojom vezom s njim. Nakon završene srednje škole, uz njezinu je pomoć izborio upis na sveučilište. Putovanje je bilo izazovno; žonglirao je poslom i štednjom, ali je svaki korak bio obilježen osjećajem ponosa i ljubavi.
Međutim, život je otkrio svoju suroviju stvarnost. Darin vid se počeo pogoršavati, isprva postupno, ali ubrzo ubrzano. Na kraju je potpuno izgubila vid i završila u bolnici – izolirana, slomljena, ali ipak zadržala svoje dostojanstvo. Tog dana, dok je tišina obavijala zidove bolnice, stigao je Ivan. Ušao je s buketom bijelih tulipana i sjeo pored Dare, nježno joj saopštivši namjeru da joj nešto pročita. U rukama je držao pismo u kojem su bile riječi koje su svima prisutnima natjerale suze na oči. Nisam dovoljno izrazio svoju zahvalnost.
Zahvalan sam za svaku knjigu, svaki obrok, svako pruženo vodstvo i svaki trenutak kada ste me smatrali sinom. Iako mi nisi dao život, odigrao si značajnu ulogu u mom oblikovanju. U teškim vremenima još uvijek mogu čuti tvoj glas. Cijenim vaše postojanje i molim vas da shvatite da nikada nećete biti sami. Dara je plakala, iako su to bile suze sretnice. U sobi su bili liječnik i medicinska sestra. Toga dana u Urgentnom centru nijedno oko nije ostalo nepokvašeno. Bio je to dan kada su svi prisutni doživjeli rijedak prizor — bezuvjetnu ljubav, poštovanje bez potrebe za potvrđivanjem i vezu koja nadilazi puke obiteljske veze. Dara trenutno živi s Ivanom. Baka joj je preminula prošle godine.
Iznajmljuju Darin stan i preživljavaju se od skromnih prihoda od stanarine. Kao mladiću koji se bliži početku svog sveučilišnog puta, Ivan joj svako jutro priprema kavu po njezinoj želji, naglas čita novine, drži je za ruku i tiho kaže: – Dobro jutro, majko. Majka je utjelovljenje ljubavi, prihvaćanja, brige i povjerenja. Iako Dara nije imala biološke djece, ono što je usadila Ivani nadilazi puko krvno srodstvo; unijela je ljudskost, toplinu i svjedočanstvo u ideju da obitelj ne definiraju pravni dokumenti već osjećaji u srcu. Ova priča služi kao podsjetnik da čak iu najmračnijim vremenima postoji tračak nade. Često taj sjaj ima ime, au ovom slučaju to je ime bilo Dara.
