Ispovijesti su jako popularan tekstualni sadržaj na internetu ovih dana i mnogi sa iščekivanjem otvaraju svoje društvene mreže da vide šta svijet ima da kaže. U ovom članku prenosimo novu ispovijest.
- Razvedena već nekoliko godina i izgradila život za sebe, osjetila sam nedostatak nečeg bitnog. Iako se prošlost nije često razmatrala, neočekivani telefonski poziv obitelji mog bivšeg supruga to je promijenio.
Nismo komunicirali gotovo cijelo desetljeće, ali sam ipak odlučio doći iz poštovanja prema njegovoj rodbini. Po dolasku naišla sam na izraze čuđenja svih prisutnih i uslijedili su tihi razgovori. Čak je i moj bivši suprug, kojeg nisam vidjela već neko vrijeme, izgledao zatečen mojom prisutnošću.
Obuzeo me osjećaj zbunjenosti i nervoze, jer nisam bio siguran što da očekujem. Odjednom sam osjetila nježno tapšanje po ramenu. Kad sam se okrenula, bila sam zaprepaštena kad sam vidjela Juana, brata mog bivšeg muža i prijatelja iz djetinjstva, kako stoji ispred mene. Nismo se viđali 15 godina zbog njegovog zaposlenja u inozemstvu; međutim, u tom se trenutku činilo kao da vrijeme nije prošlo.
- Naše trenutačno ponovno povezivanje bilo je besprijekorno, kao da se naš posljednji susret dogodio jučer, i ubrzo smo počeli provoditi vrijeme zajedno. Sada, nekoliko godina kasnije, radosno smo zaručeni.
Ponekad se uhvatim kako razmišljam o razlozima koji stoje iza mog prvotnog poziva. Ova neizvjesnost je trajala sve dok moj razgovor s Juanom nije rasvijetlio stvar. Otkrio je neočekivano otkriće: “Zapravo, sve je to orkestrirano. Moja majka je bila ta koja je željela da se ponovno povežemo.”
Juan je pojasnio da je nakon smrti svoje supruge bio potpuno shrvan, a njegova je majka prepoznala duboku tugu koju je proživljavao. Zamišljala je da bismo Juan i ja mogli ponovno otkriti radost zajedno, jer smo oboje dijelili slične vrijednosti – suosjećajne osobe ispunjene ljubavlju za druge. Stoga je samoinicijativno dogovorila sastanak.
Nadalje, moji posjeti i briga za njegovu majku, koja je bila teško bolesna, prenijeli su joj osjećaj ljubavi i poštovanja, unatoč mojoj odvojenosti od njenog sina. Zapravo, ovo je bio moj način vraćanja velikodušnosti koju mi je neprestano pokazivala tijekom vremena dok smo bili obitelj. U tom je trenutku shvatila da smo Juan i ja, bez obzira na prijašnja razočaranja, osobe vrijedne ponovne prilike za ljubav.
Moram priznati da je bila potpuno u pravu u ovoj procjeni. U dobi od 48 godina, vjerujem da sam otkrio svoju pravu srodnu dušu. Na nepredviđen način, život nas je spojio u trenutku kada smo to najmanje očekivali, stvarajući situaciju kakvu nisam mogao ni zamisliti.
- Ovaj izvanredan niz događaja poslužio je kao dirljiv podsjetnik da ljubav može proizaći iz najiznenađujućih izvora i da nikada nije prekasno za postizanje radosti i ispunjenja koje s pravom zaslužujemo.
BONUS TEKST
Jeste li svjesni da osmijeh ne služi samo kao univerzalni pokazatelj radosti, već i kao izvanredno sredstvo za jačanje zdravlja? Studije pokazuju da osmijeh može pozitivno utjecati na naše fizičko i mentalno blagostanje.
Osmijehom uključujemo različite mišiće lica koji prenose signale u mozak, potičući otpuštanje hormona ugode kao što su dopamin, endorfini i serotonin. Ovi hormoni doprinose smanjenju razine stresa, ublažavanju boli i podizanju raspoloženja. Zbog toga se često navodi da je osmijeh “besplatna terapija”.
Zanimljivo je da osmijeh ima svojstvo da je zarazan. Kad svjedočimo osmijehu druge osobe, naš mozak instinktivno reagira, što nas navodi da često nesvjesno uzvratimo gestu. Ovaj je fenomen povezan s našim empatičkim odgovorima; kada se jedna osoba nasmiješi drugoj, velika je vjerojatnost da će primatelj osmijeha uzvratiti istom mjerom i time pokrenuti lančanu reakciju pozitivnih emocija.
- Čin smješkanja ima sposobnost značajnog poboljšanja društvenih interakcija. Pojedinci koji se često smiješe često se smatraju pristupačnima, samopouzdanima i prijateljski nastrojenima, čime olakšavaju uspostavljanje i održavanje društvenih odnosa.
Unutar profesionalnog okruženja, osmijeh može doprinijeti pozitivnom timskom okruženju, ojačati povjerenje i promovirati suradnju. Možda je najintrigantnija činjenica da čak i “usiljeni” osmijeh mozak prepoznaje kao pokazatelj sreće, što dovodi do automatskog podizanja raspoloženja. Stoga, čak i ako se netko ne osjeća sklon osmijehu, napor da se to učini može duboko utjecati na njegov dan.
