Porodičnih situacija kao u naslovu našeg članka imate jako puno i mnogo sratih osoba je ostavljeno samo i prepušteno tužnoj sudbini. Ipak baka iz naše priče je na kraju doživjela prijatno iznenađenje.
Džemila Beganović proživjela je život obilježen dubokim gubicima. Unatoč velikoj boli s kojom se suočila, posebice gubitkom djece, pokazala je nevjerojatnu snagu i otpornost. Vjerovala je da je zauvijek izgubila svoju kćer zbog ratnih zbivanja, zbog čega je izgubila… U mirnom selu Ciljuge, koje se nalazi u blizini Živinica u Bosni i Hercegovini, živi izuzetna osoba po imenu Džemila Beganović. Sada u dobi od 76 godina, ona utjelovljuje snagu i duh koji su rijetki među pojedincima njezine dobi.
Život joj je zadao teške udarce, predstavljajući gubitke koji bi mnoge svladali; ipak je ustrajala. Džemilin narativ ne obuhvaća samo patnju nego i nesalomivu nadu, majčinsku ljubav i čudesne događaje koji su se odigrali kada se činilo da je sve izgubljeno. Život karakteriziran nedaćama i tugom. Džemila je na svijet dočekala troje djece: dva sina i kćer. Međutim, brak koji je izdržala bio je daleko od ispunjenja. Njezin suprug, izazovna osoba sa zdravstvenim problemima, naposljetku se našao u psihijatrijskoj ustanovi.
Ozbiljnost nasilja s kojim se suočila bila je takva da ju je njezin najstariji sin jednom morao fizički zaštititi – doslovno joj je spasio život. Unatoč ovim teškoćama, Džemila je ostala odlučna, nastojeći svoju djecu odgajati u okruženju ljubavi i sigurnosti koliko je god mogla. Njezini sinovi postali su joj izvori podrške, radosti i ponosa. Nažalost, sudbina ju je okrutno natjerala. Tijekom rata, usred brutalnih događaja koji su se odvijali u Srebrenici i bližoj okolici, izgubila je svog prvog sina. Stradao je u Potočarima pokušavajući spasiti i sebe i druge, dok su hiljade Bošnjaka pokušavale izbjeći smrt.
Njezin drugi sin, koji se preselio u Ameriku u potrazi za boljom budućnošću, umro je 2017. Ovaj gubitak predstavljao je još jedan težak udarac njezinom ionako ožalošćenom majčinskom srcu. Novo prebivalište sa sobom donosi svježu tugu. Nakon gubitka oba sina, Džemila je utjehu pronašla u svojoj snahi, koja je ostala uz nju. Živjeli su zajedno u skromnoj nastambi, udaljenoj od bivšeg obiteljskog doma koji su napustili. Zajedno su uređivali vrt, uzgajali krastavce i međusobno se brinuli. Snaha je utjelovila kvalitete prave kćeri — pažljiva, strpljiva i topla. Međutim, ta dragocjena podrška je naglo prekinuta kada je njezina snaha umrla, gurnuvši Džemilu u duboku samoću.
- Ipak, najdublju povredu Džemilina duha zadala je sudbina njene kćerke Mirsade, koja je zajedno sa suprugom i troje djece nestala u ratnom metežu. Džemila je godinama ostajala u neznanju o njihovom statusu – da li su umrli, živi, prognani ili jednostavno zaboravljeni. Povremeno bi naišla na šaputanje da bi mogli biti u Austriji, ali izravna komunikacija nije uspostavljena. Ni njezin sin iz Amerike, koji se trudio pronaći sestru, nije uspio uspostaviti kontakt. Agonija neizvjesnosti svakodnevno ju je mučila, ostavljajući je rastrganu između poriva da tuguje i da održi nadu.
Komunikacija koja je promijenila cijelu situaciju. U trenutku kada je vjerovala da su sve njezine težnje nestale, dogodio se jedan sasvim nepredviđeni događaj. Kratak prikaz Džemilinog života objavljen je na YouTubeu. Ovaj video zapazila je njena unuka, kćerka nestale Mirsade, koja je danas poznata kao Leni i živi u inostranstvu. Njeno rođeno ime je Zijada Dautović, a vidjevši svoju nanu na ekranu, doživjela je vrtlog emocija – šok, uzbuđenje, tugu i ogromnu radost. Zijada se obratila kreatorima emisije tražeći da joj dostave kontakt podatke.
Zatim je Džemili poslala poruku u kojoj se predstavila i pojasnila svoj identitet. U svojoj prepisci je spomenula da je njena majka Mirsada još uvijek živa, iako je život bio neljubazan prema njoj; suprug joj je preminuo, a potom se ponovno udala za Roberta, koji je također preminuo 2022. godine. Džemilu su nakon primitka poruke obuzele suze i nevjerica. Tijekom cijelog svog života držala se uvjerenja da joj je kći preminula, da bi sada otkrila da ima živu unuku, odraslu ženu koja je željna povezivanja s njom. Suze sretnice i obnovljeni optimizam. Kad je pročitala poruku, Džemilu je obuzela radost.
Nikada nije zamišljala da će se, u ovoj fazi svog života, ponovno ujediniti s obitelji za kojom je toliko čeznula. Njena trenutna želja bila je da vidi svoju unuku, da je zagrli i pozove u svoj dom. Džemila sanja o tome da brine o ražnju u dvorištu i pozdravlja svoje unuke na tradicionalan način bosanske nane – toplim osmijehom, ukusnom hranom i obiljem ljubavi. Unatoč velikoj udaljenosti koja je dijeli od unuka u Americi, održava komunikaciju sa snahom koja joj često šalje poruke. Uz spoznaju da ima obitelj preko oceana, njezino je srce ponovno ispunjeno toplinom.
Otpornost majke Narativ Džemile Beganović nadilazi puku životnu dramu; služi kao duboka ilustracija majčinske snage, vjere i ustrajnosti. Unatoč gubitku muža, sinova, snahe, doma i godina mira, zadržala je svoje dostojanstvo kroz sva iskušenja. Suočila se sa svakim izazovom otporno, oslanjajući se na oskudnu nadu koja je preostala. Naposljetku se ta nada isplatila. U svijetu koji karakteriziraju nepravda i patnja, priče poput Džemiline služe kao dirljiv podsjetnik na postojanje čuda. Ti trenuci često dođu kada smo najmanje spremni za njih. Sve dok dišemo, volimo i nadamo se, ništa ne ostaje nepovratno.
