Novak Đoković je statistički najbolji teniser u istoriji bijelog sporta i o njemu se manje više sve zna. U javnosti se redovno pojavljuju njegovi roditelji, braća supruga i djeca a danas vam predstavljamo njegovog djeda.
Svaki uspjeh prati priča koja je često zamršena, povremeno prigušena, a opet uvijek povezana s pojedincima koji su postavili temelje. Na primjer, Novak Đoković, koji je priznat kao jedan od najistaknutijih sportaša našeg vremena, njegova obiteljska pozadina utjelovljuje ne samo duboku emocionalnu rezonancu, već služi i kao zrcalo jedne ere, društvenih transformacija i individualnih nedaća. Zdenko, njegov djed po majci, bio je vojnik čiji su život karakterizirali predanost službi, razdoblja odvojenosti od obitelji i naknadni napori da se obnove obiteljske veze.
- Iako se Novak pojavio kao globalna ikona, temelji njegove priče ostali su duboko povezani s različitim identitetima, sjećanjima i generacijama koje su utjecale na njegov razvoj. Zdenko, njegov djed po majci, služio je vojni rok u Prištini, dok je supruga Elizabeta ostala u Beogradu, gdje su zajedno odgajali kćeri Dajanu i Sandu. Međutim, kombinacija razdvojenosti i vojne discipline na kraju je rezultirala razvodom. Nakon ovog događaja, Zdenkovo uplitanje u živote svojih kćeri znatno je smanjeno, što je dovelo do napetosti, posebice s Dajanom, koja je majka Novaka Đokovića.
Kako je vrijeme odmicalo, došlo je do pomirenja i revitalizacije obiteljskih veza, što je omogućilo Zdenku da se integrira u Novakov narativ, posebice u slučajevima koji sada imaju značajno simboličko značenje. Iako Zdenko možda nije bio redovita pojava u životima svojih unuka, rado se prisjeća značajnih trenutaka koje je dijelio s Novakom, posebno zimskog iskustva na Kopaoniku dok su zajedno skijali. Već tada prepoznaje dječakov odgoj, dobrotu i prirodnu sportsku domišljatost; No, nije mogao predvidjeti da će taj isti dječak s vremenom postati legenda u svijetu svjetskog sporta.
Trenutačno su njihovi susreti rijetki zbog Novakovih čestih putovanja; No, kad god su oboje prisutni u Beogradu, trude se sresti se, makar i nakratko. Zdenko živi na Banovom Brdu i često ima precizna saznanja o Novakovom rasporedu treninga, što mu omogućuje da posjeti teren za nekoliko dragocjenih trenutaka dijaloga. Zdenko otvoreno izražava ponos govoreći o Novakovoj braći, posebno ističući Marka, kojeg opisuje kao mladića velike pažnje i uglađenosti. Posebno dirljiv trenutak događa se s Novakovim sinom Stefanom, koji počinje pokazivati interes za tenis.
Na pitanje tko je njegov pradjed, dječakov izraz lica dao je odgovor koji je Zdenku ostao živo urezan u sjećanje. Zdenko iskreno govori o svom identitetu, identificirajući se kao Hrvat, etiketi koju dosljedno zagovara. No, on priznaje i prihvaća da se njegov unuk izjašnjava kao Srbin, što je posljedica činjenice da je njegov otac Srđan srpskog podrijetla, s obiteljskim vezama s Crnom Gorom. Kako napominje Zdenko, čak i da je Novak odrastao u Hrvatskoj, ostao bi i izniman i kontroverzan — velika postignuća često izazivaju zavist, bez obzira na nacionalnost.
Zdenko se osvrnuo na kritike upućene Novaku tijekom Adria Toura 2020., kada su se pojavile optužbe o njegovoj ulozi u širenju koronavirusa. Smatra da se Novaka nepravedno izdvaja, ne zbog njegovih pogrešaka, već zbog njegovog skromnog srpskog podrijetla i načina na koji svojim uspjesima dovodi u pitanje etabliranu dominaciju većih nacija na polju sporta. Tvrdi da je to namjerna taktika koju koriste oni koji ne mogu tolerirati njegovu dominaciju, posebno u odnosu na teniske legende poput Federera i Nadala.
Dajana, majka Novaka Đokovića, odrasla je u okruženju bez vjerskog utjecaja. Unatoč katoličkom podrijetlu njezinih roditelja, vladajući komunistički režim i ideologija Jugoslavije rezultirali su kućanstvom bez vjerskih simbola. Nisu se slavili ni Božić ni Uskrs, a izostale su i rasprave o Bogu. Ta se promjena dogodila krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, obilježena značajnim duhovnim događajem u obitelji njezina supruga Srđana. Naime, njegova majka, koja je tada bila teško bolesna, prenijela je želju da joj se unuci krste.
Godine 1992. Novak i Marko sa svojim roditeljima kršteni su u manastiru Žiča. Prilikom ovog obreda Dijana je dobila crkveno ime Milica, jer je svećenik preporučio pravoslavno ime umjesto rimskog Diana. Srđan je zapamtio ime Milica, koje je Diana rado prigrlila. Narativ o Đokovićima nadilazi puka sportska postignuća; utjelovljuje obiteljsku sagu koja obuhvaća: Različita nacionalna podrijetla Putovanje od podjela do pomirenja Evolucija od svjetovnog do svetog Očuvanje dostojanstva usprkos nevoljama Novak Đoković nadilazi samo teniski simbol; On služi kao poveznica između prošlosti i budućnosti svoje obitelji.
U sebi utjelovljuje vrijednosti generacija, odražavajući njihovu borbu, snagu i vjeru, uz duboku ljubav prema domovini, bez obzira na složenost svog identiteta. U eri koju karakteriziraju ishitrene presude i pretjerano pojednostavljeni narativi, Novak se ponosi svime što ga definira – i kao sportaša i kao pojedinca.
