Liječenju koje budi vlastitu obranu tijela protiv raka. U nastavku teksta doznajte sve što trebate znati o liječenju. Zamisliti da tijelo samo prepozna i uništi stanice raka bez agresivnih tretmana još je donedavno zvučalo kao znanstvena fantastika. Danas to postaje stvarnost zahvaljujući imunoterapiji – medicinskom pristupu koji koristi moć vlastitog imunološkog sustava kako bi se borio protiv bolesti. Umjesto da bolest napada izvana, imunoterapija jača unutarnju obranu organizma, potičući ga da sam pronađe i eliminira prijetnju. Taj koncept mijenja način na koji liječnici razumiju i liječe rak, ali i druge teške poremećaje imunološkog sustava.
-
Kako djeluje imunoterapija
Za razliku od kemoterapije ili radioterapije, koje neselektivno uništavaju i zdrave i oboljele stanice, imunoterapija djeluje ciljano. Njezin je cilj potaknuti vlastite stanice obrane da prepoznaju tumorske stanice kao strano tkivo i da ih napadnu. Na taj način ne samo da se izbjegava oštećenje zdravih tkiva, nego se imunološki sustav trenira da pamti neprijatelja. To znači da, ako se bolest pokuša vratiti, tijelo može brže reagirati.
Imunoterapija ne djeluje po istom principu kod svakoga. U nekim slučajevima pojačava imunološki odgovor, dok ga u drugim situacijama suzbija – primjerice kod autoimunih bolesti, kada tijelo pogrešno napada vlastite stanice. Osnovna ideja ostaje ista: vraćanje ravnoteže i omogućavanje imunološkom sustavu da obavlja funkciju za koju je stvoren – zaštitu organizma.
-
Imunoterapija u suvremenoj onkologiji
U suvremenoj medicini imunoterapija zauzima sve važnije mjesto, osobito u onkologiji. Koristi se kada tradicionalne terapije više ne djeluju, ali i sve češće kao prva linija liječenja kod određenih vrsta tumora. Pokazala se učinkovitom u borbi protiv melanoma, raka pluća, bubrega, mokraćnog mjehura, endometrija, ali i određenih vrsta leukemija i limfoma.
Kod nekih pacijenata rezultati su izvanredni – rak se povlači ili ostaje pod kontrolom godinama. No, imunoterapija nije čarobno rješenje. Kod dijela bolesnika imunološki sustav jednostavno ne reagira na poticaj terapije, pa liječenje ne daje željeni učinak. Razlike u odgovoru na terapiju ovise o vrsti tumora, njegovim genetskim karakteristikama, ali i općem stanju imunološkog sustava pacijenta.
Znanstvenici su otkrili da imunoterapija bolje djeluje kod tumora koji na svojoj površini imaju specifične proteine ili nose velik broj mutacija. Takvi tumori lakše “odaju” svoju prisutnost imunološkom sustavu, koji ih tada prepoznaje kao neprijatelje.
-
Ključ personalizirane medicine
Prije nego što pacijent započne imunoterapiju, liječnici provode precizna testiranja. Cilj je utvrditi hoće li terapija uopće imati učinka. Analiziraju se uzorci tumorskog tkiva ili krvi, a u njima se traže tzv. biomarkeri – pokazatelji koji otkrivaju kako će tumor reagirati na liječenje.
Jedan od najpoznatijih biomarkera je protein PD-L1. Njegova prisutnost često znači da će tumor dobro reagirati na tzv. inhibitore imunoloških kontrolnih točaka – lijekove koji otključavaju blokirani imunološki odgovor. Slično tome, tumori s oštećenim mehanizmima popravka DNA često sadrže više mutacija, što ih čini “vidljivijima” imunološkom sustavu. Takva detaljna dijagnostika omogućuje liječnicima da precizno odaberu terapiju koja najviše odgovara pojedinom pacijentu – pristup poznat kao personalizirana medicina.
-
Glavni oblici imunoterapije
Imunoterapija obuhvaća nekoliko različitih strategija, od kojih svaka djeluje na svoj način.
Inhibitori imunoloških kontrolnih točaka blokiraju proteine koje tumorske stanice koriste kako bi se sakrile od imunološkog napada.
Monoklonska protutijela su laboratorijski stvorene molekule koje se vežu za tumorske stanice i označavaju ih kao mete za uništenje.
Nespecifične imunoterapije, poput interferona, općenito jačaju imunološki sustav i povećavaju njegovu spremnost na borbu.
Cjepiva protiv raka treniraju imunološki sustav da prepozna tumorske antigene i napadne stanice koje ih nose.
Adoptivna stanična terapija, poput CAR-T terapije, koristi pacijentove vlastite T-stanice koje se u laboratoriju genetski modificiraju kako bi prepoznale i uništavale rak.
Ovisno o vrsti terapije, lijekovi se mogu primjenjivati intravenski, oralno, lokalno putem krema ili izravno u određeni organ – primjerice u mokraćni mjehur kod raka tog područja.
-
Nuspojave i svakodnevni život
Iako imunoterapija djeluje na dubokoj biološkoj razini, u pravilu se bolje podnosi od klasične kemoterapije. Budući da ne napada zdrave stanice, već aktivira vlastitu obranu tijela, nuspojave su često blaže. Najčešće se javljaju simptomi slični gripi: povišena temperatura, umor, glavobolja, kašalj, bolovi u mišićima i gubitak apetita. Kožne reakcije poput crvenila ili svrbeža također nisu rijetke.
Ipak, aktiviranje imunološkog sustava nosi rizik da on postane preaktivan i počne napadati zdrava tkiva. Takve reakcije mogu utjecati na organe poput pluća, jetre ili crijeva, ali su rijetke i liječnički timovi ih pažljivo nadziru. Uz pravovremenu intervenciju, većina se nuspojava može kontrolirati bez prekidanja terapije.
Za mnoge pacijente upravo ta ravnoteža između učinkovitosti i podnošljivosti čini imunoterapiju važnim saveznikom u borbi protiv raka – pristupom koji produžuje život i omogućuje da se tijekom liječenja sačuva dostojanstvo i kvaliteta svakodnevice.
