O čemu je riječ pročitajte u nastavku teksta. Što se tiče političke scene u Srbiji ona se ubrzano mijenja. Dugo potiskivana nezadovoljstva sada prerastaju u konkretne zahtjeve, organizovane proteste i javne poruke kojima se jasno artikuliše protivljenje autoritarnom načinu vladanja. U tom kontekstu, predsjednik stranke Srbija centar, Zdravko Ponoš, izjavio je u intervjuu za agenciju FoNet da je promjena u zemlji neizbježna, te da opozicija i studenti moraju djelovati zajedno, kao prirodni saveznici u borbi protiv sistema koji je, prema njegovim riječima, potpuno otuđen od građana.
-
Ne postoji sredina između represije i otpora
U serijalu Kvaka 23, Ponoš je jasno poručio da više nema prostora za neutralnost. “Niko razuman danas ne može stati između ove vlasti i opozicije, ma kakva opozicija bila. Jer s jedne strane imate vlast koja koristi metode represije, koja je izgubila kontakt sa stvarnošću i narodom, a s druge strane su ljudi koji žele promjene i koji nemaju drugu opciju osim borbe”, istakao je.
On smatra da je trenutak da se prizemlje očekivanja i da se realno sagleda politički teren. Ne može se, kaže, čekati idealna opozicija da bi se krenulo u promjene, već treba raditi sa onim što postoji i graditi snagu iz saradnje i povjerenja. “Bilo bi dobro da je komunikacija sa studentima bila otvorenija, direktnija. Oni imaju autentičnu energiju i moralni autoritet koji opozicija treba da poštuje i uvaži”, rekao je Ponoš.
-
Opozicija prerano odustala od zahtjeva za prelaznu vlast
Govoreći o vanrednim parlamentarnim izborima, Ponoš je istakao da je opozicija pogriješila kada je prebrzo odustala od zahtjeva za prelaznom vladom. Po njegovom mišljenju, to je bio jedini put ka fer izborima. “Šteta je što studenti nisu stali iza tog zahtjeva, ali to im ne zamjeram. Imaju svoj pogled na politiku, svoj tempo i vlastitu borbu”, kazao je.
Upozorio je i na činjenicu da izbori, dok god ih organizuje režim predsjednika Aleksandra Vučića, ne mogu biti objektivni i slobodni. “Možemo željeti izbore, ali ako Vučić broji glasove – ništa nije dobijeno. On kontroliše mehanizme, institucije, biračke odbore. Međutim, ono što ne može da kontroliše jeste snaga narodne volje, snaga građanskog otpora koja se širi bez nasilja, ali sa jasnim porukama”, rekao je Ponoš.
Kao primjer tog otpora naveo je grad Užice, gdje, kako kaže, predsjednik države više ne može da uđe bez ozbiljnih tenzija i javnog otpora. “To je simbol današnje Srbije – slobodni gradovi se bude”, naglasio je.
-
Demokratska stranka: Užice zatvoreno za bahatost
Upravo Užice se ovih dana našlo u centru političkih dešavanja. Demokratska stranka (DS) uputila je otvorenu poruku predsjedniku Vučiću da ne dolazi u grad, nakon njegovog napada na dr. Željka Bacotića, jednog od najcjenjenijih ljekara zapadne Srbije i predsjednika lokalnog odbora DS-a.
“Predsjednik države, bez imalo poštovanja i kulture, nazvao je dr. Bacotića prevarantom. Taj napad dolazi od čovjeka koji nikada nije radio dan van politike i koji je građanima obećavao fantazije – od letećih automobila do grandioznih projekata koji se ruše pod težinom korupcije i nestručnosti”, saopštio je DS.
Stranka je podsjetila da Bacotić godišnje operiše blizu stotinu pacijenata i pregleda više od 3.500 ljudi, za razliku od političara koji, kako navode, ni sami ne vjeruju u ono što govore. “Kukavice, nemoj dolaziti u Užice. I gore smo od tebe ispratili. A ako ti zatreba ljekar – doktor Željko će biti tu i za tebe. Samo tvoju bolest urolozi ne liječe”, stoji u saopštenju.
-
Užice kao simbol otpora i slobode
Na ulicama Užica održavaju se protesti sa zahtjevom da se puste na slobodu devetoro uhapšenih građana, koji su privedeni tokom prethodnih demonstracija. Okupljeni traže pravdu, transparentnost i prestanak političkog progona. U međuvremenu, Vučić je najavio da će ipak posjetiti grad, što mnogi tumače kao pokušaj da pokaže autoritet koji se sve više dovodi u pitanje.
Užice tako postaje simbol šireg otpora koji više nije rezervisan samo za Beograd. Gradovi širom Srbije počinju da pokazuju zube – građani, studenti, opozicija i slobodni pojedinci sve češće govore istim jezikom: jezikom pobune protiv nepravde, represije i lažnih obećanja.
