Kako spriječiti neprijatan miris prilikom kuhanja kupusa? U nastavku teksta otkrivamo vam trik. Kada se kuva kupus, miris se širi brže nego što se mnogi nadaju. To je razlog što dio ljudi izbjegava ovo povrće, iako je bogato vlaknima, vitaminima i mineralima. Specifičan miris nastaje zbog sumpornih jedinjenja koja izlaze tokom zagrijavanja. Ipak, to ne znači da se priprema mora pretvoriti u borbu protiv neprijatnih isparenja. Postoje jednostavni načini da se miris drži pod kontrolom, bez velikog truda i bez uticaja na kvalitet jela.
Primjenom nekoliko provjerenih koraka moguće je kuvati kupus bez da cijela kuća miriše po njemu. Trik je u pravilnom redoslijedu, blagim kiselinama i mirisnim dodacima koji stabilizuju aromu. Kada se ove tehnike usvoje, kupus postaje mnogo pristupačnije, ljepše i prijatnije jelo za pripremu.
-
Predkuhavanje kao prvi korak za smanjenje mirisa
Jedna od najvažnijih faza je kratko predkuhavanje. Taj korak pomaže da najveći dio mirisa ispari prije nego što kupus ode na dalju pripremu. Isjeckani kupus se ubaci u lonac sa proključalom vodom i malo soli. U vodu se može dodati i mala količina sode bikarbone. Soda pomaže u bržem otpuštanju sumpornih komponenti i olakšava njihov odlazak u paru.
Predkuhavanje obično traje između petnaest i dvadeset minuta. To je dovoljno da se ublaži glavnina mirisa, dok se struktura kupusa i dalje zadržava. Nakon toga kupus se samo procijedi, a voda se obavezno baca, jer u njoj ostaje dio aroma koje želimo ukloniti. Kupus se zatim može koristiti za dinstanje, variva, salate ili druge recepte.
-
Kako sirće i šećer utiču na aromu tokom dinstanja
Kada kupus stigne u fazu dinstanja, može se dodatno pripitomiti njegov miris. Najbolje rješenje je dodati malu količinu bijelog sirćeta zajedno sa prstohvatom šećera. Ova kombinacija ne služi da jelo bude slatko ili kiselo, nego da izravna mirisne note.
Sirće deluje kao prirodni regulator mirisa. Njegova blaga kiselina razbija oštrinu sumpornih jedinjenja i stabilizuje aromu. Šećer, s druge strane, ublažava kiselinu i održava balans. Rezultat je kupus koji miriše mnogo nježnije i ima zaokruženiji ukus. Ovaj postupak je posebno koristan kod dinstanog kupusa, podvarka, kao i kod pripreme glavica za punjenje.
-
Prirodni dodaci koji pomažu da miris bude blaži
Mnogi kuhari se oslanjaju na lovorov list kao tajno oružje protiv intenzivnog mirisa kupusa. Nekoliko listova ubačenih u šerpu daje toplu i blagu aromu koja se dobro slaže sa kupusom i smanjuje njegovu jačinu. Lovor je posebno efikasan u sporom kuhanju i jelima koja dugo krčkaju.
Još jedan dodatak koji se često koristi je mlijeko. Mala količina mlijeka u vodi tokom kuhanja omekšava aromu i pomaže da sumporne note budu manje naglašene. Ne mijenja ukus kupusa, nego ga samo smiruje. Mlijeko se može koristiti u predkuhavanju, ali i kasnije, tokom pripreme variva.
Neki dodaju i celer, kim ili korijen peršuna. Ovi sastojci ne samo što ublažavaju miris, već i obogaćuju ukus jela. Kupus dobro reaguje na arome koje imaju svjež i lagano zemljani karakter, pa se ovi dodaci uklapaju prirodno i harmonično.
-
Ventilacija i pravilno rukovanje tokom kuhanja
Iako je sam proces pripreme ključan, malo pomoći od ventilacije uvijek dobro dođe. Ako postoji mogućnost, najbolje je otvoriti prozor ili uključiti kuhinjsku napu prije nego što se počne s kuhanjem. Mirisna jedinjenja se najlakše odstranjuju dok su u pari, pa je svjež protok vazduha idealan. Lonac uvijek treba držati djelimično poklopljen. To omogućava da dio pare izlazi, ali u kontrolisanoj količini, što smanjuje širenje mirisa.
Kada se završi kuhanje, dobro je odmah ukloniti korištenu vodu, oprati lonac i ostaviti ga da se provjetri. Češnjak, luk i drugi jaki sastojci koji se dodaju kasnije mogu pomoći da kuhinja miriše prijatnije.
