Balkanski način života se drastično promjenio i sve više zaboravljamo ruralne sredine i starije ljude koji još uvijek mogu da podijele svoje znanje, mudrost i vještine sa mlađima, ali niko ne sluša njihova iskustva. Danas vam otkrivamo priču jedne bake iz Bosne.
Hanifa, nana iz malog sela Striježevo u Bosni i Hercegovini, danas svoja sjećanja nosi s dubokim ponosom i izuzetnom skromnošću. Njezin životni narativ, ispunjen izazovima, tugom i nesvakidašnjim iskustvima, pokazuje ogromnu snagu, hrabrost i ustrajnost, kao i nepokolebljivu ljubav prema obitelji i zajednici. Unatoč mnogim poteškoćama, Hanifa je dosljedno održavala svoju ulogu žene koja nastoji dati sve od sebe, bez obzira na okolnosti.
- Baka Hanifa je odrastala u vremenu obilježenom svakodnevnim teškoćama, koje su zahtijevale oslanjanje jednih na druge za preživljavanje. Teškoće, siromaštvo i ratne borbe koje su karakterizirale njezin život duboko su utjecale na njezin karakter.
Unatoč iznimno teškim okolnostima, stalno je nalazila unutarnju snagu da ustraje i da sve od sebe, čak i kada su mnogi čimbenici bili izvan njezine kontrole. Njezinu životnu priču karakteriziraju duboki gubici koji su neizbrisivo utjecali na njezin duh. Hanifa je podnijela srceparajuće iskustvo ukopa svojih šestero braće, teret koji se pokazao nepodnošljivim.
Iako je vrijeme prolazilo, ta bolna rana nikada nije u potpunosti zacijelila. Štoviše, gubitak najstarije kćeri označio je najizazovnije razdoblje njezina života, događaj koji nikad nije mogla izbrisati iz sjećanja. Ovaj tragični gubitak promijenio je njezinu egzistenciju, ostavivši trajne ožiljke koje je nosila sa sobom cijeli život.
Unatoč brojnim izazovima, Hanifa je sada neizmjerno ponosna na svoje tri kćeri, koje joj služe kao primarni izvor snage. Osim svoje biološke djece, prigrlila je i mladu djevojku koju je njegovala kao svoju; iako nije njen biološki potomak, ovo dijete zauzima drago mjesto u Hanifinom srcu. Priča o bebi koja je došla pod Hanifinu skrb tijekom burnih ratnih godina svjedočanstvo je nesebičnosti, topline i ljubavi koji su se pojavili usred nevolja.
- “Beba je imala samo sedam dana kada joj je majka dobila trombozu, zbog čega je bila hospitalizirana dva i pol mjeseca. Djed djevojčice, koji je sada preminuo, dao mi je bebu, koja je bila povijena u pregaču.
Za to vrijeme, pošto su šume bile opasne i teško prohodne, djed je držao pregaču okolo, a pregača mu je pregaču priskrbila“, prepričava nana Hanifa, koja ostaje dirnuta sjećanjem na taj trenutak, koji je označio početak njenog odrastanja ove mlade djevojke i nakon svih ovih godina.
Unatoč opasnoj i nepredvidivoj prirodi rata, Hanifa je imala sreću imati dvije odrasle kćeri koje su bile udane i željne pomoći joj oko djeteta. Zajedno su prošli kroz mnoga izazovna iskustva, njegujući oslanjanje jedno na drugo dok su pružali ljubav i podršku u trenucima kada je očaj prevladavao.
Hanifa se prisjeća svoje predane brige za dijete do njegovog trećeg mjeseca; za to vrijeme, dojila ju je i hranila s nepokolebljivom predanošću, a zatim joj davala kravlje mlijeko dobiveno od vlastitih krava. “Imao sam vlastite krave i opskrbljivao sam je kravljim mlijekom dok nije bila dovoljno stara da jede drugu hranu. Njegovao sam je s velikom ljubavlju, unatoč spoznaji da možda neće ostati sa mnom na neodređeno vrijeme.
- Ipak, u tom sam se trenutku osjećao ponukanim ponuditi joj sve što sam mogao pružiti joj sreću i blagostanje“, ne pružiti joj blagostanje, ne pružiti joj dobro. siguran i radostan početak života. Kad je beba imala šest mjeseci, majka se vratila po nju.
Hanifa ju je pokušala odgovoriti od ovog izbora, izražavajući zabrinutost zbog opasnog stanja. Rekla sam joj: ‘Nemoj je voditi, rat je i bojim se za tvoju sigurnost’”, kazala je Hanifa u čijem je glasu bila prožeta tuga koja se nakupila u tim teškim vremenima. Međutim, Hanifina ljubav prema djetetu ostala je postojana, uprkos okolnostima koje su je natjerale da se rastane od njega.
Unatoč teškoćama koje je život nosio pred nanu Hanifu, ona je nastavila utjeloviti otpornost, čistoću srca i obilje ljubavi. Njezina pripovijest služi kao svjedočanstvo o razdoblju kada su pojedinci velikodušno dijelili svoju imovinu i podržavali jedni druge, neometani bezbrojnim opasnostima, neizvjesnostima i izazovima s kojima su se suočavali.
U njezinu duhu bila je trajna prisutnost nade, ljubavi i povjerenja u čovječanstvo. Oni koji su je imali privilegiju poznavati zauvijek će pamtiti njezinu nesebičnost, hrabrost i nepokolebljivu predanost. Danas Hanifa utjelovljuje osjećaj ponosa i poniznosti dok razmišlja o svojim sjećanjima nakupljenim godinama.
Priznajući da je kroz život davala sve od sebe, čak iu najizazovnijim vremenima kada su mnoge okolnosti bile izvan njezine kontrole, ostaje nepokolebljiva. Unatoč brojnim poteškoćama, izašla je kao otporna i snažna osoba čiji su postupci, ljubav i suosjećanje duboko utjecali na živote njezine obitelji i onih kojima je pomagala. Hanifa služi kao dokaz ideje da prava snaga leži u ljubavi koju dajemo drugima, a ne u materijalnim imecima.
