Nestanci ljudi su uvijek teška stvar za njihove voljene zato što nemaju nikakav odgovor o stanju i lokaciji te osobe koju su izgubili. Danas vam otkrivamo takvu priču sa sretnim završetkom i važnom lekcijom.
Priča o Tilovom nestanku i njegovom povratku kući nakon sedam godina živi u sjeni emocija, dubok je izraz bolova i nadanja koje su obasjali mladića tijekom tog dugačkog vremena. Kada je Tilo nestao 2017. godine, bio je samo pedesetopetrogodišnjak, a njegovo nestanak je bacio porodicu i prijatelje u vrtlog straha i neizvjesnosti. Godinama su ga tražili, objavljivali oglaše, pokušavali pronaći bilo kakve traga, ali bez rezultata.
- Tek je u aprilu, sedam godina poslije što je napustio dom, odlučio se da ponovo stigne do svoje porodice, donoseći sa sobom priču koja je odražala njegovu potragu za sigurnošću, identitetom i mirnim duhom.
Ključni razlozi za Tlov pobeg iz kuće leže u teškoćama koje je iskusio tijekom školske dolaznosti. Bio je cilj vršnjačkog nasilja, a uvrede koje su mu se javljale svakodnevno zbog njegove telesne težine postale su neprijateljski atmosferom koja ga je prisilila na pobeg. “Osjećao sam se kao da me niko ne vidi, a ipak sam bio u sredini svega,” kaže Til, opisivajući kako su mu uvrede ostavile trajne ožiljke na duhu.
Njegova emocionalna patnja je bila toliko intenzivna da je osjetio da jedino rešenje jeste beg. Til nije podijelio svoje planove ni s roditeljima, ni s braćom. U jednom trenutku, odlučio je da se pokrene prema novom početku. Rano zjutros u septembri 2017., krenuo je u Lingen, mali grad u Donjoj Saksoniji, gde je očekivao da će pronaći podršku kod prijatelja kojeg je upoznao putem interneta.
Nadajući se da će taj prijatelj biti most prema boljem životu, Til je brzo shvatio da je stvarnost drugačija nego što je zamisljeno. Pokušao je kontaktirati lokalnu Kancelariju za mlade, no naišao je na indiferentnost i nezainteresovanost, što je još više pogoršalo njegovu situaciju.
Napustivši Lingen, Til je nastavio dalje prema Dizeldorfu, gdje je proveo prve dane spavači na ulici, koristeći skrivena mjesta poput napuštenih prostora i železničkih stanica kao zaklon. Tamo je uspostavio veze s drugim ljudima koji su također živjeli na ulici, a s dvojicom od njih je formirao malu zajednicu. “Sve smo delili, imali smo jedan cilj: preživjeti,” kaže Til, dodajući da su se trudili izbjegavati kriminal i držati se na čistoj strani.
Nekoliko meseci kasnije, čuli su za mogućnost rada u Berlinu. Odlučili su se pokušati sreće u tom gradu, gdje su radili neregularno, uglavnom bez zvaničnih dokumenata. To je stvorilo dodatnu složenost jer Til je živio u strahu da će ga netko prepoznati i da će se vraćanje u sustav sprovoditi sa mnogim komplikacijama, posebno zbog nedostatka zdravstvenog osiguranja.
- Svakodnevno je borio protiv straha, a njegova mentalna teretina je postajala sve teža. U lipnju 2022., Tilov slučaj je postao glavna tema u medijima. Mediji su objavili da je nagrada od 5.000 evra postavljena za informacije koje bi vodile do njegovog pronalaska.
Medijalna ekspozicija je mogla biti preterana za Tilovu psihu, ali on je u tome video priliku da se ponovo usredsredi na sebe. Počeo je razmišljati o porodici i o tome koliko je želio vratiti se kući. Trenutak samospoznaje došao je kada je shvatio da je njegova porodica ključna figura u njegovom emocionalnom uzastopu.
“Znao sam da moram probati,” rekao je Til, govoreći o momenatu kad je odlučio da se vrati. U aprilu, Til je poslao poruku svom ocu sa pozajmljenog telefona. Poruka je bila kratak, ali pun određenosti. Objasnio je kako se osjeća i da je spreman za novi početak. Roditelji su bili presrećni što ga vide nakon toliko godina. Povratak kući bio je simbol pomirenja sa prošlošću i početak ponovnog građenja odnosa s porodicom.
Po povratku, Til je počeo pomagati u kućanstvu, uglavnom u šupi, gdje je radio uz roditelje. To je postalo njegov način da se ponovo spoji s porodicom i da nadoknadi one godine koje je proveo daleko od kuće. “Sada imam mir i tišinu,” kaže Til, govorći o tome kako je sada život lakši, a njegove ranje bolove postaju manje izrazite.
Priča o Tilovom nestanku i povratku kući je snažna lekcija o utjecaju vršnjačkog nasilja na mentalno zdravlje adolescenata. Ona ističe važnost porodične podrške i ljubavi u procesu emocionalnog izlečenja. Tilov život na ulici i njegova borba za preživljavanje inspiriraju one koji su ikada osjetili napuštenost ili beznađe. Povratak kući ukazuje na snagu ljubavi porodice i na to da je nikad kasno za novi početak.
